Učinak turizma
Očigledno je da nije turizam aspekt života odvojen od drugih aspekata i ima značajan utjecaj na njih. Nije moguće da privremeno kretanje relativno velikog broja ljudi nema utjecaja na turističku regiju i lokalno stanovništvo. Osobito je to vidljivo u gospodarstvu, kulturi i prirodnoj okolini. Naravno posljedice utjecaja turizma mogu biti i pozitivne i negativne. Pitanje je u tome jesu li oni dobri učinci toliko korisni da ne trebamo razmišljati o onih loših? I što moramo učiniti da se barem djelomično ukloni one negativne konzekvencije turističkog razvoja?
Istina je da veliki broj posjetitelja donosi mogućnosti zaposlenja kod lokalnog stanovništva. Međutim tijekom turističkog razvoja određenog područja se često događa da turizam postaje glavno zanimanje stanovnika a sve ostale, u tome i tradicionalna zanimanja, polako izumiraju. Osim toga ako neka regija postane popularna turistička destinacija tamo jako brzo umjetno (čitaj: lažno) rastu cijene hrane, osnovnih proizvoda i zemljišta. Idealan primjer je Dubrovnik, vjerojatno najskuplije mjesto u cijeloj Hrvatskoj. Može se dogoditi situacija kad prevelike investicije u turizam trajno preoblikuju određeno područje fizički i kulturni. To se podudara s problemom ugrožavanja kulturne baštine. U nekim regijama gdje je naprimjer jako izgrađena obala autohtono stanovništvo se često preseljava u mjesta u kojima nema gužve i buke, koje dolaze zajedno s velikim hotelima. Na taj način nestaje mnogo tradicionalnih običaja. Golemi problem je također s onečišćenjem okoline zbog stalnog ili privremengo priljeva pučanstva u turistički atraktivnim regijama. Taj problem se osobito tiče priobalnih terena i pričinja se do teškoća poput zagađenja mora i plaža. Turizam očito doprinosi u poznavanju kulture, stranih navika i mjene baštine, ali nekontrolirani razvoj investicija vezanih uz rekreaciju vodi do narastanja negativnih posljedica turizma, a ne donosi pozitivnih učinaka.
Moguće rješenje su stroge kontrole i dugotrajni planovi turističkog razvitka (kak na razini država, tak lokalnih vlasti), koji bi uzimali u obzir potrebu sačuvanja prirodne i kulturne baštine te ograničavali bi neetičko iskorištavanje zemljišta.