Topic of student's own choice

Život i djelatnost Józefa Pilsudskog

Józef Pilsudski se rodio u imovini Zulów 5. rujna 1867. g., a 1877. godine je postao učenik gimnazije u Wilnu. 1882. godini Pilsudski, njegov brat Bronislaw i grupa drugih učenika osnovali su grupu za samoobrazovanje. To je bila forma otpora državnoj edukaciji Ruskog Carstva. Tamo se prvi put sreo sa socijalističkom publicistikom. 1884. počeo je studirati medicinu u Harkovu (današnja Ukrajina). Tamo se prvi put angažirao u političkoj djelatnosti. 1886. s grupom drugih studenata osnovao je u Wilnu malu konspirativnu grupu socijalističkoga karaktera. Sljedeće je godine zbog kontakta s grupom Narodna Wola, koja je planirala atentat na ruskog cara, bio uhićen i kažnjen petogodišnjim izgnanstvom u Sibir, iako nije znao stvarne planove te grupe. Poslije povratka iz izgnanstva započeo je rad kao novinar u socijalističlcim novinama "Przedświt". Od veljače 1893. bio je član Poljske socijalističke stranke (PPS). Njegov je svjetonazor bio utemeljen na tvrdnji da je pobjeda socijalizma u Poljskoj povezana s povratkom poljske državnosti, što je izazvalo prijepore s nekim drugim socijalistima u Poljskoj. 1894. godine Pilsudski je postao član Centralnog radničkog odbora PPS-a i počeo također raditi kao izdavač novina "Robotnik" ("Radnik"). Sve to i druge različite poslove jako je aktivno radio u tajnosti. U vrijeme konspirativnog rada upoznao je Mariju Juszkiewicz koja je također bila članica PPS-a i 1899. g oni . su se vjenčali. Istovremeno je Pilsudski promijenio vjeroispovijest i postao protestant. U veljači 1899. g. špijuni ruske tajne policije Ochrane obavili su pretres u stanu gdje je živio Pilsudski sa ženom i uhitili ih. Pilsudski je bio smješten u X. paviljonu varšavske tvrdave, gdje su bili smješteni politički zatvorenici. Poslije uspješne simulacije umobolnosti bio je premješten u bolnicu za umobolne u Petersburgu, ali zahvaljajući pomoći liječnika Poljaka pobjegao je u Galiciju. 1902. g. vratio se u Krajljevinu Poljsku i reorganizirao aktivnost PPS-a poslije uhićenja nekih važnih članova stranke. Pokušavao je militariziriti stranlcu, jer je smatrao da je borba za samostalnost nemoguća bez vojne snage. Za vrijeme rusko-japanskog rata je pokušao tražiti pomoć od Japanskog Imperija i za to je putovao u Japan u 1904. g., no dobio je samo financijsku potporu za informacije o pokretima ruske vojske. Kad se počela revolucija 1905. g. u Rusiji, Pilsudski je osnivao Borbenu organizaciju PPS-a da pokuša pretvaoiti revoluciju u nacionalni ustanak. Osim toga je organizirao različite akcije protiv carske vlasti, primjerice atentati na carske činovnike ili napadi na vlakove s novcom od poreza. Zbog nemogućnosti pretvaranja revolucije u nacionalni ustanak se dogodio raskol u PPS-u, a Pilsudski je osnivao stranku PPS-Revolucionarna frakcija. Stranka je imala financijske probleme, dakle 1908. g. Borbena je organizacija organizirala poznat napad na vlak koji je vozio 200 000 rubalja od poreza u gradiću Bezdany. U tom periodu Pilsudski je imao krizu u braku. Rastao se od svoje žene kad je upoznao Aleksandru Szczerbinsku s kojom je imao dvije kćeri. 1906. g. započeo je kontakte s austro-ugarskom špijunažom i ponudio suradnju protiv ruskog carstva. U austro-ugarskoj Galiciji osnivao je paravojne organizacije (udruga Strzelec [Strijelac] i dr.) i počeo je vojničko samoobrazovanje. Pilsudski je smatrao da su uvjet povratka nezavisnosti početci poljskih vojničkih snaga. Zatim je u početku I. svjetskog rata aktivno sudjelovao u stvaranju Poljskih legija u okviru austro-ugarske vojske. Međutim 1914. g. u Varšavi je osnovao tajnu Poljsku vojničku organizaciju (POW), a 1915. g. dobio je čin brigadira. 1916. g. Pilsudski se vraća u Katoličku crkvu. Brigadir je 1917. g. zbog pobune u poljskim postrojbama bio uhićen i smješten u zatvor u Magdeburskoj tvrđavi. Početkom komunističke revolucije u Njemačkoj bio je pušten i došao je u Varšavu 10. studenog 1918. g. 11. studenog Regentski savjet Poljske Kraljevine imenovao ga je zapovjednikom Poljske vojske, a krajem mjeseca savjet je bio raspušten, a Jozef Pilsudski je postao državni poglavar (Naczelnik Panstwa). Zbog toga se u Poljskoj taj dan slavi kao Dan Nezavisnosti. 1919. g. je počeo poljsko-sovjetski rata. U travnju 1919. je bio oslobođeno Wilno — povijesni glavni grad Velike Litvanske Kneževine, iako su većina stanovništva bili Poljaci. Józef Pilsudski je bio jedan od glavnih autora ideji savezne države Poljske, Ukrajine, Bjelorusije i baltičkih država da bi se takva jaka federativna država mogla suprotstaviti ruskom i njemačkom imperijalizmu. Radi toga je potpisao sporazum s ukrajinskim atamanom Semenom Petlurom i sklopio poljsko-ukrajinski savez protiv sovjetske Rusije. 1920. g. Pilsudski je bio imenovan prvim Maršalom Poljske. 1920. g je počela uspješna ofenziva u Ukrajini i 7. svibnja. poljske i ukrajinske postrojbe zahvatile su Kijev. No poslije toga su počele dvije velike kontraofenzive Crvene armije na sjeveru i jugu, a sovjetska je vojska došla u vrata Varšave. Kad su svi mislili da će mlada poljska država opet propasti, 15. kolovoza se održala Varšavska bitka, koja se završila potpunom pobjedom Poljske vojske i teškim porazom Crvene armije, zahvaljajući čemu marš je sovjestke vojske u Europu bio zaustavljen. Kad se Crvena armija povukla iz Wilna (gdje je poljsko stanovništvo bilo većinsko), prodala je kontrolu nad gradom Litavskoj Republici. Pilsudski je odmah naredio generalu Lucjanu želigowskomu da počne lažnu pobunu vojske i zauzme grad — stvaranje Republike Središnje Litve, koja je 1922. g, složno s voljom građana, bila priklučena Poljskoj. U ožujku 1921 g. je bio potpisan traktat u Rigi među Poljskom i Sovjetskom Rusijom, što je označavalo kraj poljsko-sovjetskog rata i uspostavljenje istočnih granica Poljske. Kratko vrijeme poslije toga se Pilsudski povukao iz politike, jer je bio razočaran kaosom parlamentame demokracije. Nije to ipak trajalo dugo. U svibnju 1926. g. zbog stalne i neprekidne parlamentame krize je Pilsudski skupio svoje vojnike i nasilno preuzeo vlast, što u historijografiji se zove svibanjskim udarom Dva je puta bio predsjednik vlade, poslije toga nije imao neke značajne funkcije, ali je postao faktični diktator. Józef Pilsudski je umro 12. svibnja 1935. g. i bio je pokopan u tvrđavi Wawel, tamo gdje su pokopani najistaknutiji vladari Poljske i Poljsko-Litavske Zajednice.