People with special needs and their place in the society

Svakodnevni život osobe s posebnim potrebama

Ivo Ivić je osobito poznat u Poljskoj muškarac. 18 svibnja 1993 godine je imao nesreće na motoru i njegovo zdravlje do sad je jako pokvareno. Ivina kičma je bila ozbiljno povrijeđena – već 21 godina ne može hodati i potrebna je mu pomoć njegovih roditelja. Već 21 godina zahvaljuje svoj život respiratoru jer ne može samostalno disati. Ivo Ivić je postao poznat kad se počeo boriti za pravo do eutanazije. Sad mislim da više ne bori o to – prema tome što sam pročitala sad uživa u životu, jer dobio je pomoć koja je mu bila potrebna. Jako je poznata slika iz televizijskih programa kad Ivo Ivić piše na računalu olovkom, koju drži u ustima. Tako je napisao cijelu svoju biografiju koja je izdana 2008 godine. U vremenu kad se borio za pravo do eutanazije napisao je pismo do predsednika Poljske u kojem je opisivao svoj život. Pisao je da sve biološke funkcije njegovog organizma rade različiti uređaji, da ne osjeća dobro psihički zbog toga da je problem za svoje stare roditelje, da pomoć koju dobiva od njegovateljici nije dovoljna (njegovateljica je kasnije dolazila još rijeđe). Na svojoj stranici Ivo piše da svaki put kad sjedi jako ga boli i nema nijednog lijeka koji bi mogao pomoći. Ivo usprkos svojim specijalnim potrebama, završio je srednju i višu školu psihologije. Sad radi u jednoj od najpoznatijih u Poljskoj zaklada za osobe s invalidtetom, koja se zove Mimo wszystko (Unatoč svemu). Počeo studirati psihologiju i u jednom intervjuu kaže tako: Kad ustajem ujutro i vidim sunce, lijep dan, to već je viliki razlog za radost! Mislim da smisao života je jedna od najbitnijih stvari u životu i da puno može promijeniti.