Review of the novel "Hotel Zagorje"

Što se iz romana Hotel Zagorje može iščitati o odnosima različitih dijelova Hrvatske?

U romanu Hotel Zagorje je priča o tri hrvatska gradova – Vukovaru, Zagrebu i Kumrovcu (Kumrovec je, točno, selo). Sva tri imaju jednu zajedničku stvar – živjela je u njima junakinja romana Hotel Zagorje, Ana Anica Anić. U ovim mjestima je provela svoje djetinjstvo i mladost. Prve godine svog života je provela u Vukovaru – odande je s majkom i starijim bratom otputovala u Zagreb zbog srpske agresije u svom rodnom gradu. U glavnom gradu Republike Hrvatske su nekoliko godina lutali po različitim stanovima dok nisu dobili stan koji je postao njihova vlast. Iz romana možemo saznati nekoliko informacija o tome, kako su ova tri mjesta izgledale u očima našoj junakinji i kakvi su bili odnosi između ova tri mjesta (osobito odnosi među ljudima). Prva informacija, koju saznajemo o Vukovaru, je da ima tamo autobusni kolodvor koji smrdi. Postoji uočljiv kontrast između autobusnim kolodvorem a glavnim kolodvorem u Zagrebu, gdje nema ni riječi o smradu. Vidimo da Zagreb asiocira na nešto moderno. Druge stvari koje saznajemo o Vukovaru su da grad je pao i svi su o tome pričali i jako to preživjeli. Isto kao odrasli djeca, koja još nije dobro shvaćala ovih stvari a sram im je bio pitati. Povratak u Vukovar je najveća želja male Ane. Povratak je također san brata Ane – još u školi htio se vratiti sa svojim prijateljima u Vukovar i boriti o svoju domovinu. Za Anu Zagreb je veliki grad – kod svog tetka mora putovati tako dugo, da čini joj se da to više nije Zagreb. Kasnije je također rekla da nije ih trebao u Zagrebu, jer Zagrepčana je bilo dovoljno. Njezina refleksija o Zagrepčanima je da na početku bili su bolji ljudi – ljepše obučeni, hodali po širim ulicama i velikim trgovima, vozili su se u tramvaju, imali su tostere i perilice za posuđe. Nije točno rečeno su li Zagrepčani bolji od ostalih Hrvata ili bolji nego su postali kasnije. Ana se trudila da shvati zagrebački način govora, ali uvijek je dobivala slanac u pekari s laganim podsmjehom. Osjećala je također da drugi misle o njoj da je izbjeglica ili seljanka. Ana je bila i učenica u novozagrebačkoj školi. O svojim poznanicima odande kaže da su bili moderni, svi su učili engleski od šeste godine i imali su zapadne imena kao što su Ivo ili Ivo. Čudno je bilo za nju također da menjaju odeću svaki dan. Od svog tetka Ana s obitelji mora se preseliti u prazan stan. To je bila provala o kojoj su novinari pisali u novinama. U članku na tu temu vidi se da teoretički odnos Zagrepčana prema izbjeglicama iz Vukovara je bio dobar. U novinama su napisali, da vlasnika ovog stana uopće ne zanima što se desi s njegovom imovinom i nije se javio u stanu već nekoliko godina (tako su rekli susjedi). Susjedi su također rekli da u stanu polupali su se prozori i počeli živjeti golubovi, a vlasnik i tada nije bio zainteresiran svojim stanom. Novinar koji je pisao ovaj članak ima veliko poštovanje i sućut prema izbjeglicama tako i jedan od članova komisije – rekao je da radije bi uzeo Anu s majkom i bratom pod svoj krov nego izbacio na ulicu. Svi su imali veliku sućut i nitko nije izbacio porodice na ulicu. Nitko također nije rješio stambenog problema i obitelj Ane nije dobila stana. Mislim da dobre, lijepe i tople riječi su bile način na koji mogu izbeći griznje savjesti. Svi su znali što je bilo rečeno, ali nitko nije primjetio da obitelj hrvatskog branitelja dalje nema stana.

Kasnije obitelj Ane je živjela u Hotelu Zagorje, koji se nalazi u Kumrovcu. Drugi naziv ovog mjesta je bivša Politička škola. Tamo je Ana morala ići u školu, u kojoj je srela puno djece prema kojoj je bila prozirna. Smatrala je da njezine kolege su socijalni slučajevi i neka gora kategorija ljudi, kojim može eventualno donesti šampun ili sapunčić da imaju diplomatske odnose (Ana piše da su smrdeli po svinjama).Djeca iz hotela je smatrala ljude iz Zagorja unazadnima i lijenima. Za Zagorce ljudi koji su živjeli u Hotelu Zagorje bili su bogati. Oni su smatrali da ako netko živi u hotelu ima veliku penziju i sve servirano. Stanovnici hotela su bili također ljudima iz grada – nisu ništa znali o životu na selu. Ovaj nedostatak znanja bio je razlog smrti jednog zečića i kraja poznanstva. Jedanput Ana je nazvala svog kolegu seljačinom zagorskom – rekao joj je da njezino obuće sliči na ovo koje ima njegov japa za po svinjcu gazit. Što se tiče prvih ljubavi Ane – Ivo bio je Zagorac i to je bio njegov jedini nedostatak. Sretno – njegov otac je bio iz Slavonije. Po nekim vremenu život s Pajcekima (tako je Ana zvala svoje kolege iz Zagorja) nije bio nastrašnija stvar na svijetu. Poslije učenja u školi sa zagorčanima Ana se odselila u Zagreb u dom za učenike i počela tamo dolaziti u srednju školu. Srela je Anu i Ivu i u svojoj glavi je stavljala njima u usne riječi kao što su izbjeglica iz Vukojeba. Mislila je da one ju smatraju lošom nego Zagrepčana. Nije bilo govora o tome to bi to bila istina. Uglavnom možemo reći da Ana se osjećala loše u svim mjestima u kojim je bila dok je bila djete ili cura. Smatrala je Zagreb boljim i ljepšim nego Vukovar a Kumrovec – obrnuto – gorim. Slični su bili njezini osjećaji kad je u pitanju smatranje ljudi – Zagrepčani su joj bili moderni, ljepše obučeni a kod Zagorca nije bilo ničega što bi mogla i htjela kopirati. Mislim da većina djeteta ima tendenciju da se ruga drugima i smatra sebe i svoju obitelj boljim.