Religion

Ana Anić

Nekad biti vjernik bilo je nešto sasvim prirodno. No, danas sve se počelo mjenjati i ići nekako u krivom smjeru. Prva zabluda današnjeg vremena je to, da se gleda Katoličku crkvu isključivo kao instituciju a ne na neki duhovni način. To mi je oduvijek smetalo. Već od prvih dana kad sam počela razgovarati na ozbilne teme zapazila sam da u tim razgovorima nema samog Boga. Jedino što se čuje je vječno žaljenje zbog toga da Crkva ne plaća porez, svećenici imaju skupe auta a osim toga zlostavljaju djecu. Mislim da za ovu lošu sliku Crkve dijelomično krivi su mediji jer danas skoro na svakom televizijskom programu promovira se život na hedonistički način i imati nešto zajedničko s Bogom malo nije „trendy“. Zbog svega toga smatram da je danas Katolička crkva ugrožena od čestih napada i da postoji neka kriza u kojoj se nalazi. U Poljskoj „na papiru“, prema podatcima iz devedesetih godina, 90% rodaka priznaje da su vjernici. Ipak, istina izgleda drukčije, puno Poljaka primilo je samo krštenje zbog toga da su toga željeli njihovi roditelji, a danas otvoreno priznaju da su ateisti. Današnji problem je to što puno ljudi smatra Crkvu nepotrebnom. Ljudi vide vrlo staru instituciju koja pokušava govoriti ljudima što imaju raditi oslanjajući se na nekim zastarijelim, srednjovjekovnim pravilima. Uglavnom meni je u redu što je Crkva konzervativna i vrlo se polako mijenja, možda se ne slažem potpuno sa svim, ali nije ni najbitnije traženje mana u njoj, nego vjera.

Druga stvar koja mi je totalno nerazumljiva je novo izdanje tolerancije koje se forsira. Riječ je o religijskim simbolima. Kako je to moguće da uime tolerancije ne bi trebalo nositi križ na vratu a kamoli stavljati ga na javnim mjestima poput škole ili naprimjer sabora. Ako nekomu smeta križ pričvršćen do zida jer je druge ispovijedi, trebao bi po mojem mišljenju staviti na zid simbol svoje religije, jer Bog je jedan, samo se ga slavi na različite načine.

Katolička crkva, iako ima puno vjernika, u stvarno samo mali dio njih iskreno i čvrsto vjeruje i zalaže se za Crkvu. Zbog toga bojim se da u slučaju kad budemo ugroženi od islamizacije, što danas je već činjenica, nitko ne bude želio braniti kršćanstvo. Poštujem svakog muslimana, samo mi se ne sviđa što pokušavaju prodrijeti na Europu i agresivno promijeniti vjeru drugih. Ono što želim reći jest to da kršćani moraju znati granice tolerancije i dozvoliti vjernicima druge ispovijedi živjeti pokraj njih, ali moraju biti sigurno svojih vrijednosti i ne dopustiti da .