„SVAKODNEVNI ŽIVOT OSOBE NA INVALIDSKIM KOLICAMA“
U mojim eseju htjela bih opisati život nekog čovjeka na invalidskim kolima kolicama. Nije važno kako se zove , zato što svaka priča o ljudima s tjelesnim poteškoćama izgleda dosta slično. Za osobe s poteškoćama je se vrlo teško naći u životu običnih ljudi. Međutim je to moguće s manjom ili većom željom.
S mojim kolegom smo se upoznali u osnovnoj školi. Na žalost naša škola nije imala nikakvih ulakšenja za ljude s poteškoćama, dakle njegovi roditelji su ga morali svakodnevno nositi po stepenicama na drugi kat. U srednoj školi naši učitelji morali dolaziti kod njega zato što taj dečko je sve težiji i težiji. Sad studira na Šleskom Sveučilištu u Katovicama i dolazi svakodnevno na predavanja. U glavnom nema većih problema s običnim stvarima na primjer s kupovanjem hrane ili kuhanjem svojih obroka. Živi u na prizemlju u posebnim stanu za ljude s invalidetom.
Nema potpuno problema sa svakodnevnim životom i jako se brine da postoji samostalan. Kakav je njegov položaj u društvu? Kada sam bila mala vidjela sam da se ljudi smjeju smijali i bioj bilo to za njega veliki problem. Nije mogao proživjeti da ima neku poteškoću. Govorio , da bi želio trčati, igrati nogomet ili košarku ,ali nikad nije mogao.
Život osobe s posebnim potrebama može izgledati dosta teško,ali se može naviknuti na to. Osim problema s vožnjom ili netorelancijom drugih ljudi osoba sp s poteškoćama nove još imali borbe sam sa sobom. To je velike psihičke snaga.