Mirko Kovač- „Pisac i grad“
Mirko Kovač u svojem tekstu uspoređuje grad sa čovjekom i životom. Naše osjećaje prema gradu ovise o tome, što smo tamo doživjeli. Najvažniji je za nas rodni grad s kojim se vežu naše najbolje i najgore uspomene.
Autor članka opisuje odnose različitih pisca sa gradovima. Grad je jedna od najbitnijih tema pjesništva i proze, kroz vremena bila je isnspiracija mnogim umjetnicima. Grad sa svim poturječnostima izaziva mnoge osjećaje: strah (primjer Borgesa), mržnju (primjer Gombrowicza), ljubav (Calviho).
Kovač spominje također i izmišljene mjesta koje su zanimale autora „Rječnika imaginarnih mjesta“. Ovi imaginarni otoci, naselja ili države su važan dio kulture.
Najveći dio teksta zauzele su priče o piscima i njihovim odnosu prema gradu. Gombrowicz stalno je tražio mjesto u kojem bi bio sretan, mladi Andrić bio je jako kritičan prema gradovima, Matoš je bio zaljubljen u Zagreb, Tin Ujević je obožavao Dalmaciju itd.
Sam autor piše o svojim doživljajima vezanim uz grad. Umaraju ga gradovi koji se prebrzo mijenjaju, nekih se uopće ne sjeća. Njegov omiljeni grad je Zagreb koji ga spašao od „beogradskih neuroza“.
Kovač smatra da gradovi privlaču svih ljudi, a najprije pisce i turiste. Povezuje ih želja da opišu ili opijevaju ili fotografiraju svoje doživljaje. Velike gradove koje imaju svoju sjajnu povijest kao Pariz, Zagreb ili Sarajevo su vječna isnspiracija piscima.