Mirko Kovač u svojem tekstu „Pisac i grad“ analizira odnos pisaca prema gradovima i način na koji su gradovi utjecali na neke značajne pisce.
Autor smatra da grad je živo biće u kojem su prisutna sva svojstva njegovih stanovnika uključujući sve njijhove kulturološke, povijesne, antropološke, klasne i druge razlike. Dalje Kovač citira piscea koji smatraju rodni grad „keolijevkom“, koju volimo ali istodobno želimo napustiti. Piše i o nizu drugih pisaca i o njihovim osjećajima prema različitim gradovima u kojim su boravili. Bilo je to osjećaj ljubavi ili mržnje, bilo mira ili straha.
Kaže da gradovi su mamci za pisce i putopisce i zaključuje citatiXXXma da gradovi su „bXXXučXXXna mora“ na čijih „valovima pjesnici su usamljeni surferi“ i tvrdi da upravo zbog toga gradovi bude maštu. Iz toga razloga se najradije slušaju priče o ratu, lovu i dalekim nepoznatim gradovima.