Moja priča (Učim hrvatski zato što…)
DOGODILO SE TAJ DAN KADA SAM DOŠAO U HRVATSKOJ. PRIJE TO DOK SAM ŽIVIO U BRAZILU, MOJ BRATIĆ JE PUNIO PUTA PRIČAO S PRIJATELJIMA IZ HRVATSKU. NA HRVATSKU JEZIKU. ZNAO SAM KOJI JE TAJ JEZIK, ALI NISAM, RAZUMIO RAZGOVOR. TADA MI JE BRATIĆ REKAO DA SE OVIM JEZIKOM KORISTI VIŠE ZEMALJA, NE SAMO HRVATSKA. NAKON TOGA SAM POSIJETIO BRATIĆA I ODLUČIO SAM OTSSTATI OVDJE. UPOZNAO SAM PUNO LJUDI ISTOG ALI DRUGAČIJE JEZIKA. SVIMA JE PRIČAO ISTO ALI NIJE ISTO, TO NIJE MI BILO JASNO.
NA POČETKA BILO JE JAKO TEŠKO NAUČITI PRIČATI BILO ŠTA. POČEO SAM S POZDRAVIMA I LAKŠE PAMTLIVIM RIJEČIMA.
SADA SE MOGU SVE RAZUMIJETI. SVI KAŽU DA DOBRO PRIČAM ALI ŽELIM NAUČIT BOLJE I BOLJE DA MOGU OSTATI I ŽIVJETI U HRVATSKOJ.