My friendship

 „Dvadeset godina prijateljstva“

Mi svi znamo da je prijateljstvo ljekovito. Zato moramo ga stalno čuvati, jer je jako lagano naći prijatelja, ali jos lakše izgubiti taj prijateljstvo. Moja povijest prijateljstva počinje u 1994. godini, kad sam bila mala cura, upoznala sam u vrtiću drugu curu koja se zvala Ivana, isto kako i moja majka. U taj vrijeme smo igrali i šetali zajedno, a onda hođali smo i na Rođendani. Dakle, bili smo u jednom Razredu u školi. Također se viđali smo jako često. Nažalost nakon sredne škole bili smo u različitim gimnazijama, ipak se viđali smo svaki vikend, jer smo stanovali jako blizko, samo kroz jedne kuće. Također dolije studirali smo na različitim fakultetima, ali vađali se smo barem 1 put tjedno i naravno na rođendanskom tulumu. Nakon 15 godine našeg prijateljstva išla sam u Njemačku za studiranje i bilo je jako tužno meni kako Bez roditelji, tako i bez moje prijateljice. Ipak „naučili“ se smo kontaktirati preko skype-a, koji, Hvala Bogu, olakšuje naš život, jer možemo se viđati i čujati u svakom slučaju. Što je još zanimljivo: nikad se smo ne svađali s njom, nikad nismo nemali problema, jer ponosimo se uvijek, osobito danas, kad živimo na drugim kontinentaima: ona živi u Americi, ja živim u Njemačkoj, ali sveujedno , jer pravo prijateljstvo nema distancijae. Za mene je frazem „kvalitetno vrijeme“ nešto važno, ipak ne mora biti jako često, osobito sada kad nismo više djeca. Svi imaju svoj posao, novu obitelj, studiranje itd. I kada se živi u drugim zemljama, to je jako teško. Apropos, htjela bih još reći da šaljem uvijek čestitke za moje prijatelje i Roditelje. Mislim da je to isto važno kao neki znak pažnja. Oni su svi jako zadovoljni. Naime danas dobila sam poruku od Ivani da je ona jako sretna i zahvali mene za našae 20-godišnjae prijateljstvo.