Review of the novel "Hotel Zagorje"

 „Na koji je način u romanu „Hotel Zagorje“ obrađen Domovinski Rat?“

Hotel Zagorje je roman spisateljice Ivane Simić Bodrožić, koji pripovijeda čitateljima dramatičnu priču temeljenu na na životu glavne junakinje, djevojke iz Vukovara, koja je proživjela rat i njegovi posljedice u prognaničkom getu u Kumrovečkom Hotelu Zagorje. Priča započinje u trenutku kada devetogodišnja djevojčica i njezina obitelj, koja je uključivala majku i starog brata, dvije bake i djeda, su bili prognani najprije na Jadran a poslije u Kumrovac. A najveća trauma djevojčice, naravno, je ubojstvo oca, jednog od 'nestalih' vukovarskih branitelja ubijenih na Ovčari. Upravo ta činjenica predstavlja rat u romanu: kako nakon što najdraži ljudi su ubijeni, kako se živi i što se radi dalje? Ali to pitanje je postalo najvažnije za ljudi, koji su tada živjeli, jer taj život nije bio lagan. Bilo je potrebno boriti se za život, kao što je to radila majka djevojčice. Ona nije mogla ostati u vojarni zbog svoje djece te je htjela bolji život za svoju kčer i sina. Zbog rata ljudi su izgubili svoje kuće, stanova. Postali su beskućnici, kad samo prije godinu dana je bio sve u redu, imali su dobar život, nisu se trebali brinuti ni o čemu, a preko noći su ostali se jednostavno bez svega. Ostala je samo bezizlaznost, koja je postala glavnim neprijateljem. Domovinski Rat je najstrašnija stvar, koja se može dogoditi u životu, prije svega zato što ljudi jako ljuto mrzi jedan drugoga, kada bivši dobri susjedi postanu ogorčenim neprijateljima. U romanu Hotel Zagorje često se govori o odnosima među djecu iz različitih oblastima, piše također o razliki između prognanca, koji prave gužvu u tramvaju, i izbjeglica. Tako su ih u školi zvali Pajceki i Pajcekice,a u drugoj školi "Lane i Borne". A što je djeca, ona čuju ono samo to što pričaju odrasli, koji nerazumivaju onih koji u takvoj situaciji postaju 'domaćini' i očaj zbog svega onoga što ih je snašlo. Rat je zapravo cijela njihov život kod rodbine, provala u stan, istjerivanje iz stana, grebanje za sobu u hotelu s ekipom iz hotela Holiday gdje su svi jedni drugima konkurencija, stiskanje u malešnoj sobi. U romanu također se spominje kako neke ljudi su bili protiv onih, kojima su se trebali poboljšati stambeni uvjeti ili koji žive samo u hotelu jer nemaju ništa. A kako je bio teško dobiti neki stan uopče, jer brat i majka djevojčice su slali različitim komisijama, referentima za novi stan, koji su dobili nakon čak 10 godina redovitih pisma. Vidi se da je Rat mnogoj djeci oduzeo srećno djetinstvo: užasne uvjeti, nedostajanje hrane, puno djece su ostali bez roditelja. Dakle kad odgovora na pitanje kako je bio obrađen Domovinski Rat u romanu, ja bih rekla prvo da nije to opisan sam Rat, nego njegovi posljednice: ljudi, koji su postali potpuno beskoristni svojoj državi i koji su smetali drugih građanina. Ljudi o kojima se nitko ne brinuo. Kao što je na primjer rekla profesorica iz gimnazije: «ja znam da nije lako, Vukovar i sve ostalo, al' ni drugima nije lako. Nije svaka škola za svakoga, ima još dobrih škola. » Tema Domovinskog Rata tematizira ovdje i prognaništvo, a također i jedinsto onih, kojih je shvatila slična nesreća.