Esej „Običaj vjenčanje u Švicarskoj.“
Današnji običaj za vjenčanje u Švicarskoj su dosadni. Oni predstavljaju samo malu ceremoniju, na kojoj su obično samo mladenci, kumovi i matičar. Ja bih htjela pokazati nešto iz starinskog običaja švicarskog vjenčanja.
Prije samo nekoliko desetljeća običaj vjenčanja je bio cijeli ritual, ali ja ću pokazati samo nekoliko zanimljivih aspekata. Počet ću s bračnom ponudom i tradicionalno bračnu ponudu su radili muškarci, ali svake četvrte godine ženi su mogli dvadesetdevete veljače raditi bračnu ponudu. Na momačkoj i djevojačkoj večeri su slavili odjeljeno nevjesta i mladenac s njihovim prijateljima i razbijali su puno porculana, što je htjelo dostaviti sreću novim suprugama. Značenje vjenčanog prstena, bijele vjenčane haljine i vea su i danas internacionalni. Zanimljivo je da oboje, i nevjesta i mladenac su imali kovanicu u cipeli. Taj običaj znači da novac neće nestati u novoj obitelji. Osim toga nevjesta je morala otplatiti njezine vjenčane cipele kovanicom da je mogla pokazati da može biti šetdljiva. Još jedan lijepi običaj je da mladenci su imali na svadbi veliku svijeću na kojoj su bili pisani njihovi imena i dan vjenčanja. Na svaki svadbeni dan suprugu su je morali upaliti. Malo smješni običaj je bio označiti put k bivšoj curi drvenom sječkom. Na kraju, sljedećeg jutra suprug supruzi je darivao nešto dragocjeno, kao nakit, dragocjenost, da bi ona htjela biti financijski sigurna.
To su bili stari običaji, kojih danas malo ljudi osjećaju.