Što ja mogu reći o mojem životu u Zagrebu. On je bio s vremena na vrijeme malo dosadan, ali uglavnom baš zanimljiv i interesantan. Na nastavi sam imala dobro vrijeme i zanimljivu i interseantnu grupu. Upoznala sam puno ljubaznih, veselih i isto zanimljivih osobe. Dobila sam isto puno znanja i malo osjećaja za hrvatski jezik. Samo ne razumjem zašto pridjevi ne učimo zajedno s imenicama u padežima.
Uglavnom Zagreb mi se sviđa. Najveća prednost za mene je da ljudi govore na hrvatskom i tako ja moram također govoriti hrvatski. A najveći nedostatak je da moj obitelj nije ovdje.
Posebno u Zagrebu volim Maksimir i Jarun zbog to njihovoj prirode i Tkalčićevu ulicu zbog njezinih kafića. Osobito ne volim u Zagrebu da puno zgrada nisu dobro održavani. Također mi se ne sviđa vrijeme u Zagrebu. Uglavnom je bio kišovito, vjetrovito i hladno. Ali čula sam da to nije obično za Zagreb. Iz hrvatskoj kuhinje obozavam roštilj i kolaći.
Moja riječ za život u Zagrebu je: opet. Opet kiša, opet hladno, opet lijepo. Ali ću doći opet.