Bonton: prolaženje preko reda
Kad vidimo red tamo, gdje imamo obaveze, odmah to nama kvari raspoloženje. Netko čak i popušta psovanje, zato što je vrijeme dragocijeno. Gotovo uvijek se nekamo žurimo. Mislim, da svaki bi htio imati neku čarobnu karticu da bi uvijek imao prednost.
Postoje dva stava prema pitanju prolaženja preko reda. Prvi je da ima ljudi, koji imaju prednost i to je normalno. Ali postoji i oprečno mišljenje, da svi su ravni. Što se meni tiče, ja sam se nalazila u situacijima kad sam imala prednost i obrnuto. Moje je iskustvo meni naučilo što više navedeni stavi ne trebaju biti zakon. Svaka situacija je posebna. Ajmo zamisliti ovakvu: u redu k lječniku čekaju mladi muškarac i gospođa s invaliditetom. Gospođi se ništa ne boli, ona je samo došla na redovni pregled. Muškarac sijedi žalostan, njemu curi nos, očito je da njemu loše. Onda odluka je u rukama gospođi: ona ima pravo koristiti svoju prednost, nitko neće njoj prigovoriti. Ali ona isto ima pravo propustiti jadnog čovijeka kad vidi njegovo stanje. Bonton je umjestan i koristan u slućajevima kad nije oćigledno tko ima prednost, ali u svakom slućaju dobrota zakon mora treba biti dobrota .
Nažalost, u mojoj domovini situacija s ponašanjem ljudi u redu je dosta tužna. Život u Moskvi je vrlo surov. U mnogim uredama firmama kašnjenje je razlog za otkaz, a vrlo je teško naći posao. Zato ljudi živu uvijek pod pritiskom. Čitala sam u novinama da postoji čak i usluga čekanja u redu i to nije skupo. Time se bave siromašni ljudi koji se nemaju kamo žuriti i na takav način zarađuju novac, prodavajući svoje vrijeme.
Kao i svaki čovjek, ja mrzim dugo čekati. Kad imam priliku, ja uopće ne čekam kad vidim dugi red. Ako je to neminovno, trudim se smiriti i čitati knjigu, koju uvijek nosim sa sobom za takvi slučajevi.