Globalizacija u prehrani
Prehrambene su navike u prošlosti bile razmjerno stabilne i najviše su se oblikovale pod utjecajem prirodnih i klimatskih čimbenika. Na Dalekom istoku, naprimjer, puno se jede riže zato što su tamo najbolji uvijeti za nju. Danas se prehrambene navike mijenjaju vrlo brzo, a na njih najviše utječe globalizacija. Je li to loše?
Smatra se da je globalizacija donijela raznovrsnost prehrane. Ne treba više ići u Latinsku Ameriku da probamo tacos ili u Japan po suši. Međutim, ima i nuspojave ovog procesa. Svi znaju da je jedan ot problema SAD-a pretilost i zdravstveni problemi koji iz toga proizlaze. Ovaj je problem debljanja populacije došao i do Europe, zahvaljujući globalizaciji. Opsijednutost zdravom hranom dosegnula je neslućene razmere. „Odmašćivanje“ mlijeka, mliječnih proizvoda i drugih prehrambenih proizvoda išlo je ruku pod ruku s demoniziranjem masnoća, posebno onih životinjskog porijekla. Istraživanja provedena u EU ukazuju na to da građani prepoznaju pravilnu prehranu kao smanjeni unos masnoća, a povećani unos voća i povrća. Međutim, posljednja su istraživanja dokazala da je masnoća zapravo zdrava. Ovo neznanje je skupo koštalo mnoge ljude.
Srećom, da je u Hrvatskoj prehrambena tradicija jača od suvremenih trendova. Koji Hrvat bi se odrekao od ajvara i čevapa? Ali i u Hrvatskoj nestaju nekakvi jela. Recimo, tražila sam u tržnici domače suncekretovo ulje i nisam mogla naći. Jedna gospođa mi je rekla, da je to več davno propalo, ali je bilo prije.
Iako je globalizacija puno utjecala na prehranu u Rusiji, naša je tradicija ostala jaka. Hrana je u Rusiji važan dio nacionalnog identiteta. Večina obitelji ne može zamisliti praznik bez posebnih tradicionalnih jela kao što su salata „Oliver“ i „Haringe pod bundom“. Ali Koka Kola je postala toliko raširena da je teško naći nekog tko nju ne voli. Uglavnom, globalizacija je dobra ukoliko ne ugrožava nacionalnoj tradiciji.