Ana ivić 3B 1. PUT 1. ISPIT
Svaki čovjek ima vlastiti razlog za putovanje. U prošlosti ljudi su izbjegavali rat, tražili bogatstvo ili jednostavno tražili su dio zemlje gdje bi mogli početi nov život. Zahvaljujući putovanju, ljudi su pronašli nove kontinente i sada vidimo na kartama cijeli svijet. Ali kakva je uloga putovanja u životu sadašnjeg čovjeka? Što uopće možemo smatrati putovanjem?
Čovjek koji ne putuje, koji se ne kreće, postoji dosadan sebi i ljudima oko njega. To je za mene istina. Putovanje donosi u život čovjeka toliko novih doživljaja i iskustava da je nezamislivo da čovjek provede čitav život na jednom mjestu. Ali današni život je i organiziram na takav način da ako čovjek i neće putovati, mora. Studenti moraju studirati na sveučilištima u inozemstvu da bi naučili novi jezik i dobili bolji posao u budućnosti. Zaposljenici moraju ići na službene putove, jer danas je sve globalizirano i velike kompanije imaju tvrtke po cijelom svijetu. Ljudi putuju da zatraže bolji posao, putuju sa svojom rodbinom, dragom osobom ili samo da se odmore.
Neki ljudi putuju da bi se zaboravili ružne stvari koje su se im dogodile u prošlosti. U drugim riječima, izbjegavaju svoju vlastitu prošlost i traže mir. Neki su možda uspješni, ali većina od njih nije. I zašto? U mom mišljenju, čovjek ne smije izbjegavati prošlost. Čovjek mora rješiti sve probleme iz prošlosti i zaboraviti. Samo tada može krenuti na putovanje. Jer putovanje ne riješi bol u duši. Tužan čovjek mora najprije putovati po vlastitoj duši da bi mogao razumjeti zašto su se dogodile stvari koje su se dogodile, što ga pravi tužnim, zašto ne može zaboraviti i tako dalje. Ako je sve rješio u vlastitoj duši i glavi, tek nakon toga može krenuti putovati po svijetu. Bilokakvi razlog za putovanje čovjek ima, na kraju se svi vraćaju s putovanja bogati. Oni koji su putovali poslovno ili tražili posao i na materijalan način, ostali s bogatstvom u duši.
Ne samo tako se motiv puta pojavljuje i u književnosti. Čovjeka otkada zna za sebe privlače nepoznate stvari a to možemo vidjeti i u književnosti. Već u grčkoj mitologiji prevlada motiv puta, naprimjer putovanje Odysea koji je bio na putu nekoliko godina a njegova žena je ga vjerno čekala. Ili u Ovidijevim Metamorfozama (Promjene) gdje Ovidius ne piše baš o fizičkom putovanju, ali o putovanju po vlastitoj duši koje mijenja čovjeka. U knjizi Dekameron koji je napisao Dante Alighieri, glavni lik putuje Nebu, Paklu i Raju da bi našao samog sebe.
Kad pogledamo još jedan put sve načine putovanja, čitav život čovjeka možemo nazvati jednim velikim putovanjem. Od dana kad se čovjek rodi mora putovati, pronaći svoje mjesto u svijetu, sezati više i više da bi bio zadovoljan samim sobom, Od dana rođenja moramo proči brojne prepreke, nekada nas život udari i razočara i čovjek padne na pod, nekada leti sve više do svojih snova. Ali tako izgleda životno putovanje – jedan put smo gore, drugi dolje. No kada se čovjek okruži svojom rodbinom i dobrim prijateljima, voljet će svaku dobru i lošu stvar do kraja – do svog posljednjeg puta.
Zato što čovjeka od početka privlače nepoznate stvari, svaki način putovanja bit će popularan u svako doba. Putovanje je bilo popularno u prošlosti i popularno je sada i sigurno će biti popularno i u budučnosti. Ljudi su već davno saznali što nudi naša Planeta i zato je došlo dobro vrijeme da saznaju što nudi ostatak Mliječne ceste.