People with special needs and their place in the society

OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

Sama ne poznajem ni jedne osobe koja pati od tjelesnog oštečenja. Ne samo da nemam takve prijateljice ili prijatelja, čak i među poznancima nisam mogla naći takvu osobu. Zbog toga sam odločila pisati o curi čije priča je nedavno postala vrlo poznata. Njezino ime je Kayla Montgomery, danas ima oko 18 godina i je nadvno završila srednju školu u Severnoj Karolini u Americi. Kayla je uvijek voljela baviti se različitim sportovima i je zbog toga več jako mlada počela igrati nogomet. 2009. godine kad je imala 14 godina je na treningu nogometa nekoliko ozlijedila nogu. Nedugo zatimprestala je osječati stopala. Roditelji so ju, naravno, hitno odvedli u bolnicu gdje su napravili nekoliko pretraga te brzo zaključili da Kayla ima vrlo agresivan primjerak multuple skleroze. To je autoimuna bolest koja „napada“ bijelu masu središnjeg živčanov sustava. Nakon toga su njezine noge bile plavkaste boje i na otip hladne, također je cura bila paralizirana od pasa prema dole. Tako je bilo oko osam mjeseci, a nakon toga se situacija poboljšala zbog lijekova. Do trenutka ozljede u nogometu Kayla je bila jedna od najsporih djevojka u svom timu. U travnju 2010. godine se prestala baviti nogometom i počela trčiti jer je za nju kontaktni sport kao nogomet postao preopasan. Počela je trenirati kod trenera u svojoj srednoj školi šest puta tjedno. Na početku je naravno bila vrlo spora, ali također vrlo uporna. Osim njezinih roditelja je jedna od najpozitivnijih osoba u toj priči njezin trener koji je bio spreman uložiti toliko truda u djevojku koja na početku nije imala preduvjete da bih ikad bila uspješna. Kaylina bolest svaku natjecanje zahtijeva određenu cijenu. Uvijek kada trči punom snagom Kayla polako počne gubiti osječaj u nogama. Prvo u stopalima pa ona i više sve do pasa. To znači da nakon pola dužine staze uopče ne osječa svojih noga, kao da jih ne bih imala. Prvi je problem u tome da ne mora znati kako brzo trči jer ne osječa ništa od pasa dole. Zbog toge se trebala naučiti kako kontrolirati brzinu teka također na treninzima kao i na utakmicama. Drugi problem je i ozbilniji. Kad Kayla dotrči u cilj ne može se više kontrolirano zaustaviti i bih zbog toga trebala svaki put pasti na pod te se možda i ozljediti. Problem je u vrućini koja se stvara uz tijelesnu aktivnost u mišićima i koja potiče simptomove MS-a da se privremeno vrate. Nekoliko metara nakon ciljne crte uvijek čeka njezin trener koji ju ulovi da ne bih pala. Za nekoliko minuta Kayla ne može ništa, samo čeka da se njezine noge ohlade te se ji s tim vrati osječaj i mogućnost da hoda. Na sreću to ne ostavi nikakvih trajnih posljedica za Kaylu. Na početku ove godine Kayla je sudjelovala na vanjskom državnom prventvu u atletiki na kojem je trčila 5 kilometara. To je bilo posljedno natjecanje u njezinoj srednješkolskoj karijeri. Nakon nekoliko sto metara je Kayla pala na pod zbog gužve u grupi trkačica, a imala je sreču jer je tada još uvijek osječala noge te se zato podigla i nastavila s trčanjem. Na kraju je natjecanje pobijedila i skoro srušila rekord srednjih škola na 5 kilometara. Kayla je sad završila srednju školu i želi nastaviti svoju karieru i na profesionalnoj razini barem dok ji bude bolest to omogućivala.