GRADOVI BUDUĆNOSTI 1. ISPIT
Ana Ivić, 3B
31.10.2014.
Bilo je jednom veliko polje, a na polju jedna mala kućica. Danas tamo nema polja ni kućice male, tamo su sada visoki neboderi koji vire iznad magle. Tamo nema više plavog neba i zvuka ptic nego prljavština, smog, automobili, ljudi i buka. Sve šumi i bubni, ljude trče jer žure svak u svoju stranu. To je grad.
U vremenu u kojem živimo i kojeg zovemo 21. stoljeće puno se stvari promijenilo. Posao postao je najbitniji dio naših života, tehnologija postala je digitalna, a sela postala su veliki gradovi. Mnogo ljudi odlučilo je napustiti svoje domove na selima i otiči u grad. Tamo je „život“, tamo su dobri uvjeti za ostvarenje obitelji i kariere, tamo su sve stvari blizu.
Kada pomislim na grad u kojem živim slažem se sa svime što sam napisala. Život u gradu nije loš. Uvijek se nešto događa. Nikad nije dosadno i stvarno je sve na dosegu ruke. Ali onda pomislim na svoj rodni kraj. Jedno malo selo gore na brdu gdje me svaki dan čekaju mama, tata, sestra i ostala rodbina. Onaj mali kraj pun zelene boje, dobrih ljudi, širokih polja i bogate šume. Tada mi je lijepo. Ima grad puno dobrih stvari, ali nema svaki grad tako velike duše kao što je ima malo selo tamo gore.
Dan danas puno se priča govori o dobrim životnim uvjetima. Činjenica je da grad neče imati tako čisto nebo kao selo i čite vode što je čista planinska voda, ali svejedno puno toga može se postići ako se hoće. Mislim da istraživaći stručnjaki na području ekologije dobro rade svoj posao za dobrobit građana, njihovo zdravlje i život.
Što će biti s gradovima u budućnosti nitko ne zna. Broj ljudi na Zemlji svaki je dan veći. Na osnovi toga možemo pretpostavljati da će se gradovi u sljedećih nekoliko godina još proširiti i većati.
Bilo kako bilo, gradovi međusobno su različiti. Poznajemo male, ali slatke gradove koji nemaju tako puno građana, a svejedno siju u suncu i kažu svoju ljepotu. Na drugoj strani imamo gradove koji su stvarno veliki i ogromni. Tamo skoro svaki dan zraste novi neboder.
Znamo da je sve za nešto dobro, a i loše. Ako pomislimo koliko nas ima, možemo se pitati, gdje bi svi živjeli ako ne bi imali gradove. Prije ili kasnije napravili bi zgrade za sve ljude jer jih ih jednostavno trebamo. Loša stran toga su prazna sela. Zbog sela oslazka mladih u gradove, u želji za „bolji život“, na selima ostaju samo stariji ljudi. Jer se to događa sve češće i češće može se dogoditi da sela ostaju napuštena, prazna i doslovno umre.
Sama nisam toliko pesimistična. Volim živjeti u gradu i moram reći da mi se Zagreb još više sviđa nego Ljubljana. Svejedno na kraju tjedna kada dođe vrijeme za odmor, iskoristim priliku i odem kući. U onu malu kućicu usred polja gdje možeš vidjeti plavo nebo i ču slušati zvuk ptica. Tamo gdje ništa ne bubnji i šumi, tamo gdje ljudi trče zbog toga jer žele, a ne zbog toga jer žure. To je selo.