Antičke, biblijske – književnokove vrijednosti
Ozbiljno sam zbunjen ovih dana. Ne bih se puno žalio, da nam je drugačije, no ionako je sve razvodnjeno. Cola u flaši, sladoled u kornetu – riječ iz usta? Ravnao bih se po nečemu. Možda, po novoizabranom ravnatelju? Kada ga mediji vode na križ zbog njegove vjere, trebamo li mi oprostiti njemu, a suditi izvršiteljima – ili obrnuto?
U našem današnjem društvu, ljudi su podjeljeni po fundamentalnom pitanju: „Čokolada ili vanilija?“ „A što je s jagodom?“, pitat ćete... kompromisa takve vrste nema. No što onda slijediti? Epikura i njegovo povlačenje u privatni život? Stav i odanost državi („ovoj ovakvoj državi? Ti to ozbiljo??“)? Trebamo li smatrati pozitivni hedonizam negativnim, a negativni pozitivnim?
Teško mi pada izbor, kad izbora i nemam – a do izbora tri, dva, jedan tjedan!
I dalje mi se razspada glava od unutrašnjih rasprava pa se je sjetim tacne pune i prepune raznog voća – satira. Možda smo podcijenili novoizabranog ravnatelja, možda je izjava bila u duhu ironije pa je mislio reći baš – suprotno?
A što je s našim cijenjenim premjerom? Možda se i on gorko, sarkastično našalio u smislu „Šest dana je rezao fondove, sedmi dan neka odmori“? U dvoj-bi sam ovih dana. Nikada nisam raz-umio kako se tu, o konkluziji, vjera i osjetljivost za humor isključuju... isključivost biblije, grčki biblos – knjiga, i književnika. Nije li to „djelo djela“ iz kojeg milijuni crpe nadu, snagu za život – pa zašto ne i humor i kreativnost? Bit će mi to vječna tajna poput trojstva... trebali bismo uvesti jagodu nalik tome.