A good life standard

ŽIVOTNI STANDARD Imati dobar životni standard meni znaći u glavnom, da se smiješ slobodno razvijati. Znaći, također, da živiš uz društvo koje poštuje svoj okoliš i gdje ljudske prave su ti garantirane. Nažalost, čini mi se da takve mjesto još – ili ne više- postoji u našem svjetu; ili barem ne u zemljama pod utjecaj zapadne kulture, gdje najčešće ono što možeš ili ne možeš raditi, ovisi ti o džepu. To ne bi bilo problem ako svi su imali iste prilike, ali to nije moguće u društvu koji ne cijeni jednako sve poslove, zanimanje i talente. Meni to izgleda potpuno nepošteno, jer ako ono što te zanima nije baš ono što društvo žele da radiš , imaš onda dvije izbora: ili se odlučiš da je tebi novca važne nego raditi ono što stvarno voliš i postaješ frustriran; ili budeš malo neposlušan i radiš ono što je dobro za svoju dušu, unutač novcu. Mislim da je ono drugo bolje ali može isto biti frustrirajuće. Ali realnost je takva da čak ako trebaš se između ove dvije opcije se odlučiti, to znaći da ionako si sretan, jer ima puno ljude koji nema niti opciju o čemu se odluče. U Čile-u, na primjer, i u mnogim državama 'trećeg svijeta', ima puno ljude koji rade na takvim poslovima koji više sliče ropstv nego poslu. A onda cijeli dan rade ali, svejedno, na kraju mjeseca plaća nije ih dosta, i puno je im teško napredovati situacija jer siromaštvo je kao jedna kotača koju nitko žele prekinuti, pogotovo oni koji su bi mogli. Smatra mi se da ta situacija i postojanje od takve velike razlike među ljude i svoje mogućnost za napredovanja, uživanja i sreću je baš strašno jer imamo u svijetu dovoljno resurse i bogatstvo za svima, ali nažalost imamo među nas neke ljude koji sve žele za sebe, unatoč nesreći za sve ostale.