Nešto o umjetnosti
Mislim da svi nekako možemo znati kad smo ispred jednog pravog umjetničkog djela, ali nije nam lako dati definiciju toga. U mojom iskustvu i mišljenjeu, kad si pred pravoj umjetnosti, nešto ti se dogodi unutra, najčešće nešto koje ne možeš objasniti rječima. Neki osjećaj ili intuicija kao da bih nešto po našao nešto posvećno, nešto slično tajanstvene istine.
Napokon, meni je umjetnost iracionalna i poetična i paralelna povjest osjećajnosti o stvarnosti tjekom godinama. Povjest prema kome možemo sad otkriti što je ljudima bilo važno u specifičniom vremenu razdoblju razvoja kulture.
U tom kontekstu, meni se jako zanimljiv i dragi opus švedske slikarice Hilme Af Klint, tko već u sanom početku 19.tog stoljeća je razvila vlastiti apstraktni slikarski jezik, prije Kandinskya i Mondriano, tko su službeno priznati kao otci apstraktne umjetnosti.
Hilmin Af Klint je opus bio radikalno drugačiji od onoga što je se obično radilo u tom vrijeme, a njezin cilj slikarstvom bio je zastupati postojanja duhovne dimenzije stvarnosti, pa željela je dati vidljivi oblik za ono što postoji izvan onog što se može vidjeti s ocima. Kaže se da je dok ona je slikala, imala vezu s nekom superiornom svijestom ili znanjom koje je poslala svoju poruku kroz nju i njezinu umjetnost.
Zanimljivo je smo spomenuti da u koliko je ona imala svijest da svoj opus nije bio razumljiv tjekom svojeg života, nikad nije ga izložila a napisala je u svom testamentu da apstraktne slike koje je napravila mogle se mogu biti dostupne javnosti tek na nakon 20 godina poslije svojeg smrti, da se mogu potpuno cijeniti.
Mislim da je njezina umjetnost je jako vrijedna zato što pokuša nam pokazati nešto koje se ne može normalno vidjeti.