Activism

 Esej broj 6. Tema: Aktivizam

Na suvremenom društvu još imamo puno stvari za koga trebamo se brinuti, zauzimati, i se lobirati, recimo da trebamo boriti se rukama i nogama. Na primjer, ljudska prava, socijalna pravda, ekologija, feminizam, mir, protiv rasizma i fašizma, upće za ravnopravnost među ljudima i protiv nepravde. Postoje neke stavri za koga nije komplicirano reći da mi smo za. Nitko ne može reći da je protiv mira, rata, ekologije ili pravde. Međutim nije tako lagano kada se bolje gleda, naime kada se gleda što treba se napraviti za steći ono koje se želi. Na povijesti imamo puno primjeri ljudi koji su se borili svim sredstvima za dobiti bolje stvari i napraviti bolji svijet. Smatram da teško je reći sada koja su bila najbolja sredstva za steći ciljeve. Postojali su mirovna sredstva i nasilan sredstva a iako može se reći da cilj ne bira sredstvo, ponekad trebalo je napravti loše stvari. Ovo nije odlično ali, na primjer, kako se može boriti protiv fašizma bez partizana? Nije nešto jednostavno jer, kao je napisao Rubenu Bladesu Silvio Rodriguez, kompozitor i pjevać kubanac, "napraviti pravdu nije rođendanska fešta". To znaći da kao na društvu postoje nepravde, ako se želi napraviti pravdu onda uvijek će biti ljudi protiv promjenja. To su ljudi koji su naviknuli imati neke stavri, neku poziciju koja možda treba se promjeniti za učiniti pravdu, za dobiti ravnopravnost. Na drugoj strani, nije ni jednostavan stati nasilje kada ga se trabalo koristiti. Ali također istina je da svaka država je počela postojati preko nasilja. A nakon toga, nasilje je bilo dio države, znači da nasilje je postalo institut koje radi kroz policiju, na primjer. Problem je da ove nasilje ne se vidi jer to je institut države, naime nešto legalno, nešto da postoje prema zakonu. Pitanje onda je tko napravi zakon, kada, kako i za koga?