CroLTeC

Main Menu


Powered by <TEI:TOK>
Maarten Janssen, 2014-

spa018144_2B_02-3

My friendship


Moje prijateljstvo

Moram reći da smatram da imam puno sreće zato što imam puno prijatelja. Naravno da ne mogu svi nazvati najboljim, ali su svi jako dobri i imaju posebno mjesto u mojem srcu.

Možda su Najstarije i najbolje su prijateljice su one s kima sam išla u školi. U Buenos Airesu sam išla u školu za djevojke. Sigurno za neke ljude to zvuči čudno ili dosadno, ali moram priznati da je vrijeme škole bilo jedan od najboljih u mojem životu. Tamo sam upoznala većina svoje najdraže prijateljice i također najbolju prijateljicu i također većinu svojih najdražih prijateljica. Završila sam školu prije jedanaest godina i još danas se danas puno vidimo. S tom S najboljom prijateljicom i s tim najdražim prijateljicama sam puno putovala. Preko ljeta bismo provodile praznike na plaži ili u drugom gradu. Bile smo zajedno od jutra do noći, kuhale bismo skupa i jele i jele bismo skupa i naravno da bismo puno išle van zajedno. Najbolje uspomene i najzabavnije priče su oduvijek od svih tih praznika putovanja kad se skupimo uvijek razgovaramo i još uvijek danas kad se skupimo, sjetime se tih putovanja i smijemo se i jako se ih i puno se smijemo. Nakon škole smo sve počele studirati različite stvari na fakultetu, ali bismo se uvijek družile, čak i bismo se našle način da učimo zajedno da mogle bismo uživati u pauzi uz kavu i cigaretu. Kad jedna od nas bi imala ispit ili intervju za posao ili izlazak s dečkom ili bilo što, sve ostale bismo nakon toga je nakon toga nazvale da pitamo kako je prošlo.

Sad smo starije, neke žive u Buenos Airesu, deke neke druge u inozemstvu, neke su udane, čak i imaju djecu, neke još studiraju i neke lutaju po svijetu. No nakon jedanaest godina Imamo puno različitih interesa, ali naš je naša veza još uvijek vrlo jaka. Znamo sve što se događa kod nas zato što se pišemo i razgovaramo stalno. Sad, zbog ispita ovog eseja koji pišem, razmišljam o njima i smatram se jako jako sretnom. Provele smo puno godina zajedno u školi i nakon jedanaest, uvijek kad se vidimo, osjetimo kad da kao da smo još uvijek u školi i da se neke stvari ne osjećaju nikad ne promijene.


Download text