Review of the novel "Hotel Zagorje"

Referat o romanu „Hotel Zagorje“

Roman „Hotel Zagorje” Ivane Simić Bodrožić, opisuje život jedne obitelji iz Vukovara i kako ga se mijenja za vrijeme Domovinskog rata. Zapravo, u romanu ne čitamo samo o Domovinskom ratu, nego i čitamo o djetinstvu i odrastanju književnog subjekta, obiteljskim odnosima, odnosima među starim prijateljima i onim novim i odnosima različitih dijelova Hrvatske. Dobivamo dojmove o svakodnevnom životu prognanika u Hrvatskoj i također kako se ponašaju ljudi iz jednog dijela zemlje prema onim sunarodnjacima koji su došli živjeti u taj dio. Roman je napisan preko očiju jedne djevojčice koja se mijenja i raste tijekom priče i zbog toga su svi dojmovi nevino viđeni. Zbog rata obitelj književnog subjekta treba otići iz Vukovara. Majka, sin i kći otiđu, ali otac ostaje u gradu kako bi ga mogao braniti. Saznajemo kasnije da otac nije niti želio voziti obitelj ni do bliskog grada da netko ne bi pomislio da bježi. Otac se književnog subjekta na početku često javljao obitelji iz Vukovara, pa se frekvencija smanjila i onda se potpuno prestao javljati. Nitko ne zna za njega, njemu se izgubio trag, nema ga na popisu ranjenih i poginulih, nije poginuo nego je jednostavno nestao. Tijekom vremena je sve manje ljudi uspjelo izlaziti iz Vukovara tako da obitelj ne može dobiti vijesti o svojima. Obitelj se preseli u Zagreb gdje je na početku sve bilo lijepo, ali jedno poslijepodne kad se kći vraća kući sa sestričnom, počela je zavijati sirena i premda se ništa nije dogodilo, tada je počelo neko novo razdoblje. Tijekom romana saznajemo kako im je teško živjeti kao prognanici zato što nemaju svoj vlastit dom i stalno to traže. Živjeli su kod rodbine, pa su se preselili u neki prazan stan, ali su trebali otići zato što nisu imali pravo na taj stan, poslije su našli smještaj u hotelu Zagorje (bivša politička škola), pa izgleda kao da su stalno lutali po Hrvatskoj i tražili neku pomoć i razumjevanje. Dobili su namirnice preko Crvenog križa i Caritasa. Tijekom romana čitamo pisma koja su brat i majka napisali predsjedniku, ministarstvu obrane i stambenoj komisiji uvijek u vezi sa stambenim pitanjem. Molba je za stan podnijela majka već 1991. godine i godinama čekaju da netko vam pomaže. Puno puta su dobili prazna obećanja, ali se ništa ne mijenja. Baka i djed književnog subjekta –tatini roditelji- ubijeni su, pa poslije saznajemo da se baka ipak spasila preko Novog Sada i Mađarske, ali da su djed zaklali. Čitamo kako je baka preživjela sa svojom komšinicom i što su trebale podnijeti, osobito bakina komšinica koja je više trpjela i doživjela užasne događaje. Baka bi rekla da je njezin sin sigurno ubijen i ispričala je kako je jedan Srbin, kad je upao u njezinu kuću, uzeo jednu sliku na kojoj su bili otac, brat, stric i djed i rekao je da će ih sve pronaći. Majčini roditelji se smatraju mrtvi zato što je grad pao prije nekog vremena i ništa nisu čuli o njima, međutim, jedan dan se obitelj lijepo iznenađuje bakinom i djedovom dolasku. Oni pričaju kako su u njihovom dijelu grada bili bolji četnici tako da su oni samo trebali potpisati papir na kojem piše da im poklanjaju kuću i bili su spašeni. Nekoliko puta su oni čuli da je Vukovar oslobođen i da se mogu vratiti kući. Jednom je kći išla k majci da joj kaže dobru vijest no umjesto sreće njezine majke, majka ju je slušala s nevjericom i rekla je kćeri da bi Slovenci već nešto objavili. Naravno da je majka bila u pravu i grad nije bio oslobođen. Kad je obitelj napokon dobila stan, ružno se iznenađuje zbog vijesti da se tatin prijatelj, čika Grgo, objesio. Čika Grgo je dugo živio u Vukovaru pa se odselio u Zagreb neko vrijeme prije rata i često bi rekao da bi on „trebao biti tamo“, u smislu da bi trebao biti u Vukovaru, grad u kojem je puno ljudi ostalo da ga brani. Od svih tatinih prijatelja u Zagrebu je čika Grgo bio omiljen i njemu je bio drago da ih vidi i da im može pomoći. Dao je posao majci u svojoj firmi i često bi im poklonio cipele. Iako se na neki način spasio Domovinskog rata, na kraju izgleda kao da je rat čika Grgu opet našao jer mu je bilo preteško živjeti znajući da su prijatelji ostali u Vukovaru i da su umrli. Imao je neku unutarnju borbu u glavi koje se uspio riješiti smrću. Čika Grgina je smrt bila tužna nesreća za njih troje. Sigurno je jedan od najdirljivijih dijelova romana kad se kći napija i sjeća se svoje tate. Priča o tome kako je lijepo bilo kad su svi bili skupa u Vukovaru i bili su baš jedna obitelj. Nakon tih slatkih priča u kojim je tata glavni lik, kći zamišlja tatinu sudbinu u rukama ćetnika. Zamišlja kako su tatu maltretirali i ružili i oni koji su nekad bili njihovi pristojni susjedi. Zamišlja kako je tata čekao svoju smrt i svjesna je, piše, da je sve što je zamislila samo bajka u glavi i da nikad neće zapravo znati niti moći zamisliti kako je sve to stvarno bilo. Smatram da pročitan roman nije baš o Domovinskom ratu. Naravno da je rat važan dio romana i kad ne bi bio rat vjerojatno i ne bi bio roman. Logično, život je književnog subjekta potpuno promijenio zbog rata, ali, po mojem mišljenju, ovaj roman najviše piše o odrastanju. Odrastanje za vrijeme rata i kao prognanik svakako nije isto kao odrastanje u običnim kondicijama, ali se ipak primjećuje da iako ima rata i tata je nestao i živi cijela obitelj u maloj sobi, kći još uvijek ima osobine i brige jednog djeteta te kasnije, jednog tinejdžera. Od njih troje -majka, sin i kći- izgleda kao da je rat najmanje uznemirio život kćeri i više je uspio uznemiriti život brata i majke. Sigurno bi roman bio potpuno drugačiji bio bi ga brat ili majka napisali. Dojmovi o Domovinskom ratu bi vjerojatno bili više i na jedan način važniji nego druge stvari, kao što su škola, prijatelji i dečki, studentski dom, tulumi, itd, sve stvari koje su za jednu mladu djevojku najbitnije tijekom odrastanja. Na kraju romana piše da se obitelj često vrati u Vukovar zato što je svaki vikend sahrana nekoga koga su poznavali, međutim, prošlo je deset godina otkad oca nema niti nema vijesti. Dojmovi o ratu kao što su pokazani preko očiju jedne mlade djevojke su samo mali dio Domovinskog rata i na neki način i nevini. Mala je djevojka čula da je Vukovar pao iako zna da je to nešto ozbiljno nije sigurna što to točno znači i ne usudi se pitati. Nakon pročitanja romana saznamo više o posljedicama rata, kao što su život prognanika, traženje vlastitog doma, odnosi među prognanicima, nego o samom ratu.