Fantastic story

Nevjerojatna priča

Neće te moći vjerovati što mi se dogodilo prošlji tjedan! Vratio sam se iz Dubrovnika nakon praznice. Bilo mi je jako lijepo provesti vremenu sa obiteljem. Međutim mi je isto bilo drago vratiti se na tečaj sa ekipom, ali ponekad mi nedostaje morski zrak. Početak tjedna je bilo vrlo obično. Probudio sam se, umivao sam se, doručkovao sam nešto na brzinu i pošao sam ća. Predavanje je prošlo brzo. Bio sam gladan pa sam otišao u menzu, i tada su poćele neobične stvari... U menzi su peripremali argentinski meni! Nisam moga vjerovati! Već tri mjeseca da nisam ni osjeti taj miris Osada, Lokna, Empanade. U redu sam sreo Ivu, mog cimera koji je isto Hrvat iz Argentine. Jeli smo kao svinje. Kada smo se najeli sjetili smo se da smo trebali napisati zadaću pa smo se vratili u sobu. Završili smo sve oko 6 popodne. Ja sam bio malo umoran, ali Ivo mi je nagovorio da idemo na piće nakon večere. I tako je bilo. Morali smo puno pričati od što smo radili na praznicima. Vozili smo se tramvajem do trga. Izabrali smo jedno mjesto u Tkalčićevoj ulici koje nam se činio dobro, ali na istom vremenu činio nam se čudno zašto je bio toliko ljudi. I tamo na desnom krilu konobe sjedio je on... Thompson je slavio svoj rođendan sa svojom ekipom! Mi smo se malo njemu približili. A on je nas prepoznao iz koncerta u Dubrovniku. Tada smo se slikali s njime. On je nas pozvao da sjednemo. Častio nas čime smo htjeli. Iznenadili smo se, nismo mogli vjerovati što nam se dogodilo, što smo doživjeli. Malo smo pjevali, malo smo popili i dok je razgovor napredovao on je nama priznao da navija za San Lorenza zbog Pape Franje (po što je on vjernik). Već su bili oko 5 ujutro pa su svi polako pošli su ća. Prije nego krenemo Thompson je nam poklonio ulaznice za svoju idući koncert koji će održati u Splitu. Baš smo se veselili. Pozdravili smo se, zagrlili smo se i otišli.