Review of the novel "Hotel Zagorje"

Tko je tu i tko nije.

Ukratko, knjiga se odvija u hotelskoj sobi s tri kreveta, gdje spava majka,sin i kćer. Naratorica je kćer. Imaju malu kupaonicu i jedan stolić,ali dovoljno velik za majku i njezinu prijateljicu, za popiti kavu i žaliti se. U pozadini priče odvija se rat u Hrvatskoj. Teza ovog eseja brani činjenicu da zbog očeve fizičke neprisutnosti,majka i brat trpe posljedice u obliku psihičke odsutnosti što utječe na Ivanino odrastanje. Zapravo cijela knjiga govori kako se Ivana razvija od djevojčica do djevojke, kako je njezina majka uvijek plakala u tajnosti,unutar kupaonice,govori o velikom bratu koji to nije bio i uvijek zatvara vrata kao da je ljut na cijeli život.I ona uvijek ostane sama. 1 Odjednom se digla, otišla u kupaonicu (mama), brat je zagrabio jaknu i izgubio se iz sobe zalupivši vratima. Ostala sam sama. 2Mama je sve češće znala otići u kupaonicu i vratiti se natečenih očiju, tata se već neko vrijeme nije javljao“ Prvi odsutni član obitelji je njezin otac, možemo odmah vidjeti njegov izostanak i kako to utječe na ostatak obitelji i odnosa među njima. Zadnji put kada je ona bila s tatom, imala je 9 godina, dok nakon toga žive u stalnoj nadi,u zauvijek čekanju da će se sve vratiti u normalnu, da će živjeti svi skupa kao obitelj, u svojoj kući, u svom gradu, da je tata živ,da je rat gotov, da će dobiti stan itd. 3Dvije rečenice koje žive negdje na nebu, ove čarobne, a opet tako poznate jer ih stalno izgovaraš u sebi. Ipak, ne znaš zapravo kako zvuče jer ih nikada nisi čuo ni izrekao na glas. Jedna je tata je živ, a druga dobili smo stan“. Mislim da se pola godine nadala da je njezin otac živ,a nakon godine dana,pretpostavljala je ono najgore. Citirat ću nekoliko odlomaka u kojima Ivana u odnosu na svog oca pretpostavlja da ga više neće vidjeti. 4(refering to zelka's family) Njih troje jedva su se izvukli iz bolnice, na dan kada je pao grad, a tata je negdje zaglavio, baš kao i moj, i smatrali su ga nestalim. 5(from her essay for school) „tata kojeg nema, mamina crna odjeća, brat koji nema za kolu“ 6(na popisu nestalih) B.A rođen 1953, zadnji put viđen 18.11.1991. 7-Stari mi je nestao-još jedanput, kao da to izgovara netko drugi, a ja stojim sa strane. Nisam mu to dosad ni rekla, nije se nigdje uklapalo

U knjizi postoje dvije osobe koje Ivani i njezinoj obitelji donose radost i podsjećaju je na oca. To su Njezin stric,brat njezinog oca i njezina prijateljica Željka koja joj je kao sestra 8 On je tako dobro mirisao i podsjećao me na tatu….Bio je visok, preplanuo, lijep gotovo kao tata. Muškarac, ne dječak, onaj kojeg nema, koji nam je nestao, kojeg čekamo i tražimo, samo ne baš one, ali skoro, njegova krv, njegov brat. 9 Sluša pjesmu i misli.. Stavljam slušalice na uši, „A šta da radim kad odu prijatelji moji“, ovo je pjesma za mene, ovo poklanjam sebi i svojim prijateljima. 10 O Željkii: Bila je tako lijepa i nježna, sestra kakvu sam trebala. S moje točke gledišta,njezin djed i baka bili su tu,ali ne previše. Donijeli su im veliku sreću kada su se pojavili u Zagrebu,nakon što su već svi mislili da su mrtvi. Za razliku od drugih hrvatskih obitelji,u ovoj obitelji djed i baka nisu bili toliko važni,a kad je djed umro,bol zbog gubitka nije bila tako velika ili su se možda naviknuli na gubitak. 11 Mislimo da svi su mrtvi…. bili smo presretni što su živi i sada nas u stanu bilo osmero. (ovo se odnosi na djeda i baku kada su se pojavili u Zagrebu,nakon što neko vrijeme nisu čuli za njih 12 Deda je uglavnom spavao 13Deda je mrtav- Pred kraj je počeo puno piti

Kada djeca odrastu,prirodno je da se odvoje od roditelja i to se dogodilo, mama je ostala sama u toj hotelskoj sobi koja im je postala dom. Ivana i njezin brat bili su zabrinuti za nju,ona je postala ljuta i ogorčena. Ali,majka je majka i njezina je ljubav nježna i beskrajna. 14“Mi smo još djeca, njezina djeca i sve što ima, jedino što joj je ostalo i zbog čega živi.“ 15 Odmah mi postaje jasno da misli na mamu…..“ma ona živi u nekom svom svijetu“ Njezin odnos sa bratom nije bio recipročan. Mislim da je ona dala više,pokušavajući stvoriti bratsko-sestrinski odnos. Ali,on se ponašao bezobrazno prema njoj i bio je sebičan. Na kraju su konačno došli sebi i počeli se ponašati kao brat i sestra. 16 „Znam da mu nisam tata, ali pomoći ću koliko mogu.“ 17 Ja sam njegova suprotnost… u sobi smo se svađali…. sve češće mi je govrio da sam glupa, na što sam već postala, jer sam znala i ja njemu svašta odgovoriti. Najgore čega sam se domislila bilo je da je sotona. …….Sada sam samo željela da završiti tu srednju školu i ode na faks, u dom, bilo kamo i pusti nas na miru s tim svojim ispadima. Činilo se da samo traži svađu, da uopće ne pomaže.

18 A on mi nešto preko stola gura u ruku. Pogledam i vidim pedeset kuna pa se nagnem da ga poljubim, a on uz lagano gađenje okrene glavu. Tu foru ima već sto godina, moj brat, moj veliki stariji brat…. na kraju ga zagrlim, tako ga volim.

Mislim da je dobro opisuje odnose u obitelji nakon što ih je pogodilo tragedija rata i nestanka oca. Ivana u svojem djetinjstvu trpi odsudnost tri osobe. Fizičku odsudnost oca, psihičku od majke i brata. Osoba koja je uz nju uvijek bila je njezina prijateljica Željka.