Review of the novel "Hotel Zagorje"

 Hotel Zagorje Odnosi različitih dijelova Hrvatske

Tijekom moje čitanje knjiga Hotel Zagorje može se razlikovati kako se ljudi ponašaju u različitim dijelovima Hrvatske. Mogu usporediti tri različitih mjesta (Vukovar, Zagreb, Kumrovec) i vidjeti da su ljudi puno drugačiji. Na početku romana Ivana piše da u Vukovaru odrasli su govorili o situaciji države, počeli su biti nervozni i planirali napustiti grad, bježati od rata ako se to dogodi. Vukovar je mali grad, stoga svi se znaju, susjedi su solidarni, skromni, ali također govori se puno o drugima. Jedan je primjer kad Ivana kaže da se svoja mama posvađala s tatom zato što on nije htio voziti obitelj ni do Vinkovaca tako da netko ne bi pomislio da bježi i zbog toga upirati prstom. Materijalizam i luksuz gotovo ne postoji. Autobusni kolodvor u Vukovaru srmdi, a ne kao u Zagrebu, gdje sve lijepo miriše, ljudi su ljepše obučeni, hodaju i izgledaju kao da ne rade ništa uzbudljivo. Jako je lako percipirati taj antagonizam. Zagreb je velik grad, nitko ne zna ništa o ljudima koje žive nakon nekoliko metara, i baš ih briga za komšije. Spisateljica je objasnila kako su ljudi ravnodušni u glavnom gradu Hrvatske. U to vrijeme su ljudi izbjegavali rat i odjednom se mala Ivana našla u toj velikoj metrópoli. Čula je kako su ljudi u tramvaju govorili o prognanicima. Ljudi ih ignoriraju, bez briga da su svi Hrvati. Jedna majka sa dvoje djece su trebali provaliti stan, u kojemu nitko nije živio, jer nisu imali gdje spavati, i to nije bilo važno za vlasnika. Da ne spominjem da je otac nestao u središtu rata. To govori o nedostatku osjetljivosti u teškim vremenima. Kumrovec i Vukovar imaju neke sličnosti. U Kumrovcu su ljudi još skromniji nego u Vukovaru. Djeca hodaju satima do škole preko brda i žive u minijaturnim kućama. Obično odrasli nemaju svake zube i klinci ponekad smrde. Međutim, tamo je Ivana imala nekoliko prijatelja, pa čak i dečka. Kada je počela srednju školu u Zagrebu, teško je joj bilo imati prijatelje. Ivana se nije našla u društvu, bila je jako razočarana i tužna. Učenici u toj elitnoj školi znaju imati svojeg konja u hipodromu. Svi su imali svoju veliku kuću i ekonomske sigurnost. A ona je živjela u studenskom domu. Barem je tamo imala jednu super cimericu i neko društvo. Ljudi u domu su bili u sličnoj situaciji kao i ona. Našla je samo jednu prijateljicu u školi. Njezini školski su je iskoristili kad su trebali nešto pisati. Spominula je da su neki učitelji bili bezobrazni prema njoj. Na primjer jedna je pitala nešto o četnicima kao šala. A drugi je pitao gdje je njezin tata i nakon toga gdje je nestao. To meni je bilo nevjerojatno kad sam pročitao. Strpljenje je bio Ivanin najbolji prijatelj tijekom svoje adolescencije. U knjizi izgleda kao da je Zagreb potpuno nesvjesni rata, isto kao i Kumrovec, ali puno različiti. Vrlo su blizu i daleko u isto vrijeme. Ako ne bih znao ime gradova, zamislio bih da su potpuno druge države. Spisateljica duboko analizira različite mentalitete iz perspektive pametnog djeteta. Ona je bila u društvu s Pajceka i Lane i Borne, ali nije bila niti jedna niti druga, samo je doživjela njihove avanture, smiješne i tužne priče. Bivša Politička Škola je postala Ivanina kuća za nekoliko vrijeme, i kad je ona objasnila neke anegdote, mjesto je izgledao kao neka psihijatrijska bolnica. Život je bio težak u tom getu, svi ljudi su bili u istoj situaciji, kao prognanici, dakle nije patila od diskriminacije. Suprotno od toga, osjećala se kao jedna od najpopularnijih i najpametnijih djevojka u Kumrovcu. Društvene sloje nisu postali, svi su bili siromašni i sreća je bila nedostižna. Svi su čekali svoj stan bez kraja. U dubinu njihove duše su znali da su očevi ili muževi mrtvi. Unatoč tome, zivot je bilo lakše u Kumrovcu nego u Zagrebu na početku knjige kad su provali stan. Ivana je u Zagrebu osjetila diskriminaciju po prvi put svom životu. Kako je vrijeme prolazilo, Ivana je bila svjesnija te diskriminacije prema prognanicima. U školi nije bila in, i to je ona znala od početka. Nije bila prihvaćena u društvu i učitelji su bili malo idioti . Doživjela je kako je Hrvatska promijenila iz komunizma u kapitalizam. Tranzicija se osjeti u Kumrovcu kad su ljudi počeli vjerovati u Boga, možda su vjerovali od prije ali nisu mogli reći ni pokazati. Počela je ići na vjeronauk. Čika Grgo je bio od početka kao oaza u Zagrebu, puno je Ivaninoj mami dao pomoć. Po mom mišljenju je on postao kao zamijena oca i ključni lik. O Vukovaru se ne može puno govoriti. Vukovar je scena prvih stranica i njezin iskustvo u tom gradu je kratak. Spisateljica nam govori kako su bježali iz grada na more i spominje nekoliko puta kroz knjigu i kada pripovjedi svoj san. Lako je bilo razlikovati mentalitete, profile osobe u različitim gradovima i kako se oni ponašaju prema Ivani i svojoj obitelji.