Fantastična Priča
Kad ja sam došla u Hrvatskoj, prvih tjedan bile su super, sve je bilo novo za mene, dom, fakultet, menza, ljudi, sve.
Do jednog dana bila sam u Trgu Kralja Tomislava i onda vidjela sam dijete koje je bilo ispred mene, i on je gledalo mene. I onda ja ni sam znala što raditi, bila sam malo nervosne, onda on je ostao tako kao 5 minuta, pa poslije on je pričao k meni i rekao je “ti bih nikad došla ovdije“, i onda nestao je. Nisam mogla razgovarati, samo osjećam sam strah.
Poslije 15 minuta ustala sam i otišao doma. Večeras bila sam razmisliti o ovaj dijete cijeli noć. Slijedeći dan, išla sam s prijateljicom na kavu i pričala joj što je bilo jučer, i ona je rekla samo “ne, šališ, ti lažeš“. I ja sam rekla „pa istina je“.
Kad smo pitali za račun, vidjela sam dijete opet, ali ovaj puta on je došao i dok on je zagrlio meni, je rekao “žao mi je“. I onda počela sam plakati. Moja prijateljica bez razumijeti ništa uhvatila mi i otišale kući.