Sjećanja i ja
Ja nemam dobro pamćenje. Ja živim u sadašnjosti i ja ne gledam iza. Ali ja imam dobre uspomene iz života u drugim zemljama.
Iz Italije ja se sjećam kafića gdje sam pijala capuccino svako jutro. Ja se sjećam tržnice gdje sam kupila mozzarelu. Iz Brussela, ja se sjećam naše kuće i naših najboljih susjeda iz Amerike. Ja se sjećam koliko puta mi smo bili u bolnici s djecom. Iz Španjolske ja se sjećam tuluma na Trgu St Anine. Iz Pariza ja se sjećam malim stana i posjeta mojeg rođaka. Iz Argentine ja imam samo loše uspomene.
Ja nemam dobro pamćenje ali ja sam sigurna da ja ću imati odlične uspomene iz Hrvatske. Ja ću se sjećati Croaticuma, Ane i prijatelja. Sjećat ću se Istre i Dalmacije, vremena s djecom i kratke zime.
Ali sada živim u sadašnjosti, uživam i još ne mislim na uspomene iz Hrvatske.
Čovjek s gitarom je sjedi na stolici i on je nasuprot televizor na televiziju je nešto programe za djecu. Slike su na zidove. Iza čovjeka je polica, u polici su knjige. Blizu tevizor su cipele. Ispod stolice gdje čovjek je sjedi su knjige. Za čovjeka je komputor lijevo desno od komputora je sendvić i naočale. Između police i slike na zidu su klučevi. Iznad tevizor je cd, ispred cd je dio pizzu i sendvić. Desno od cd je piće. Uz čovjeka je šalica.