Bonton: prolaženje preko reda
U naše je vrijeme jako težko doći kod liječnika, u banku, u policiju i sl. ne čekajuči svoj red. Mislim da za takvi slučajevi moraju postojati pravila ponašanja za ljudi koji čekaju, kao naprimjer čekati pristojno i disciplinizano, ne razgovarati glasno na telefonu da bi ne smetati drugim ljudima, ne ogovarati čovjeka koji je na redu, a pogotovo je pušiti i „cugati“, ako to je moguče, nepristupljivo.
Moramo uvijek znati da ponekad čekanje u redu može trajati jedan sat i više, a moramo biti strpljivi.
Ali svaki je nalazio na situaciju kada je neka osoba došla poslije ostalih, ušla preko reda i bez čekanja objavila sto je treba. Za mene je to nepristojno i neprihvatljivo. Ja mogu opr opravdati i pustiti preko reda ako je riječ o osobi s invalidnošću, staroj osobi, trudnici ili majki s malim djecom. Ali mislim da za takvi slučajevi mora biti otvoren još jedan šalter za osobe u posebnoj životnoj situaciji i za osobe s posebnima zdravstvenima potrebama zato što njihova situacija zahtjeva poseban obzir i da bi zbog toga drugi ljudi ne čekali dulje kako oni ne bi morali čekati.
Ali moramo još paziti na to da ljudi često lažu i pozivaju na svoja prava kako bi izbjegli čekanje u redu. U mojoj domovini to ne postoji, ali ako u nekom slučaju to događa, svi počinju glasno svađati i da bi to izbjegnuti, bolje je mirno čekati svoj red.
Ja sam imala iskustvo prolaziti preko reda kad sam bila na kolodvoru. Moj vlak je odlazio za deset minuta, a ja sam još morala kupiti kartu, i kad nisam mogla brzo doći na red u blagajni morala pitati da bi me netko pustio preko sebe. Ja sam bila ljubazna i jedan je čovjek me pustio ispred sebe. Ali sada ja znam da moram paziti na svoje ea drugih ljudi.