Trebaju li u današnje vrijeme muškarci biti kavaliri?
U naše vrijeme je galantnost zbog ravnopravnosti spolova postala gotovo anakronizmom, ali muškarci i žene ju još uvijek cijene. U devetnaestom stoljeću su kavaliri pokazali viši stupanj obožavanja i poštovanja u svom odnosu prema ženi. A zato je pruženje ruke ženi, pridržavanje kaputa prilikom oblačanja, guranje stolice da bi žena dobro sjedila, ljubazno otvaranje vrata, podizanje neke male stvari koja je pala – bilo kao pripodno ponašanje muškaraca. Naš je suvremeni bonton djelomično naslijedio nešto iz prošlosti. Nasuprot tome je ženska emancipacija, koja ne uključuje nikakvu galantnost, a zato neke žene vjeruju da kavaliri komuniciraju s njima nejednako i malo oholo.
Jedan je od razloga zašto postoji sve manja vjerojatnost naći kavalira u suvremenom životu stvarno žene. Mnoge žene smatraju takvu galantnost muža kao priznanje ih kao slabi spol i doživljavaju to kao osobnu uvredu. A muškarci sa svoje strane sve više uvjereni u beskorisnosti i neaktualnosti galantnoga ponašanja.
Ale ja ne mislim , ako žena poticaje galantno ponašanje muškarca, ona demonstrira svoju bespomoćnost. Da, mi smo samostalne zdrave žene koje u potpunosti sposobne izaći iz tramvaja i ne pasti. Mi možemo obući kaput i se ne smesti u rukavima. Nama nije teško samostalno podići olovku koja je pala iz stola, i možemo same otvoriti vrata auta te sjesti za stol u kafiću bez pomoći. Ali nama je jako zadovoljno kada kavaliri pomagaju nam u tim detaljima. Baš je zadovoljno i sve! A priče da žene ne trebaju pomoć da je ne uvrijediti, pričaju lijeni i nepažljivi muškaraci te stidljive žene.
Ja sam uvjerena da je osnovni znak galantnosti dobar uzgoj, pa čak i brzi temp suvremenog života ne smeta biti pristojan i ljubazan. A zato se možemo nadati da kavaliri još postoju i preponose svoje znanje s koljena na koljeno.