Ukrajinski kozaci
Riječ kozak ima tursko podrijetlo i znači „slobodan noružan čovjek" koji drži stražarsku graničnu službu. U Ukrajini, ukrajinski kozaci predstavljaju simbol ukrajinske neovisnosti tijekom povijesnog razdoblja u 18. stoljeću, kada je današnji prostor Ukrajine bio podjeljen između Poljske, Rusije i Krimskog kanata na krajnjem jugu.
Prvi kozaci su pojavili u 1480-ih god., ali s početkom kmetstva (poč.16 st) se njihov broj znatno povećao. Ponajviše veći dio kozaka su činili seljaci koji pobjegli, a to su obrtnici,mali trgovci, svećenici.
Kozastvo se pojavilo na jugu Ukrajine u stepama između Dnjepra, Dona i Volge. Ovaj teritorij se nazivao Wild Field zato što su borbe ondje bile česte pa je prostor ostao nenaseljen. Centar kozastva bio je Zaporižžja.
Na tim prostorima bave se ribolovom i lovom te se bave ispašom i skupljanjem meda. U to se vrijeme pojavljuju prvi elementi organizacije. Kozaci su odabirali muškarca koji je bio najsnažniji, najiskusniji, najodvažniji i najpametniji izmedu njih i nazivali ga otamanom.
U kozake su se mogli pridružiti svi, ne samo seljaci, a i pravoslavne bogate tajkune, zato što im je bilo jako teško normalno živjeti u katoličkoj Reči Pospolitoj, zbog čega su tražili slavu kod kozaka.
Prvi je ukrajinski otaman bio Bajda Višnevetskij koji je kombinirao nekoliko grupa kozaka i smjestio ih u logor (siči) na otoku Mala Hortica na rijeci Dnjepr. Tamo su izgradili tvrđavu za obranu protiv Turaka. Ovaj logor postoji i danas te se zove Zaporožska sič.
Vojnička kultura ukrajinskih kozaka snažno se odrazila na nacionalnu kulturu Ukrajinaca i Rusa sve do danas te se svi kozaci često promatraju kao ponosni čuvari granica nekadašnjeg moćnog Ruskog Carstva. Količina kozaka uvijek se mijenjala. U 16. st bilo ih je oko 10 000-12 000 članova, kasnije od 100000-300 000 (za vladavine hetmana B.Hmelnitskogo) — to je bila najveća vojska u Europi u tom dobu. Glavnu je ulogu odigralo pješaštvo (pihota) koje se smatralo najsavršenijim u Europi.
Vrhovno vijeće kozaka se susretalo nekoliko puta godišnje. Vijeće se biralo vodnika, utvrdivalo planove za vojne kampanje, rješavalo pitanja međunarodnog odnosa, dijelilo zemljišta i sl..
Oružje kozaka je bio jako jednostavno. To su luk i strijele, kratko koplje, sjekire, sablje i puške. Strijelac je mogao ispucati oko 12 strijela za 1 min., a ubojna je snaga strijele bila veča nego mušketa. Svaki kozak je morao imati sjekiru, kosu, malu lopatu, uže i druge materijale za građenje prepreka.
Buzdovan (bulava) je bio simbol vlade hetmana.
Osnovni uvjeti za ulazak u kozacstvo su bili:
- slobodan i neovisan čovjek
- znanje ukrajinskog jezika
- pravoslavna vjera
- vojna obuka.
Odjeća kozaka je bila različita. Obično su izgledali kao obični seljaci, i samo nakon bitke bi nosili svečanu odjeću. Kasnije je bio popularan kaput duži od koljena s velikom kolićinom dugmadi i mekim remenom na kojem je s lijeve strane visila sablja. Kapa s krznom, crvene hlače ( ukr. —šarovari ) i visoke crvene čizme su bili obavezni.
Običaji i tradicije kozaka su bili jako raznoliki.
• Kozaci su vrlo cijenjeli bratstvo. Svaki kozak je davao svoj život za slobodu rodbine ili svoga kolege. Kao znak bratstva su promjenjivali križeve na tijelu. Bratstvo im je davao veliku snagu. To je bio jedan od tajnih uzroka njihove nepobjedivosti.
• Sav plijen iz vojnih marševa kozaci su dijelili među sobom.
• Nakon bitke su se vraćali u svakodnevni život. Svatko je bio predan svom radu: netko je latao svoju odjeću, netko je popravljao oružje, drugi su bili zaposleni na brodovima i konjima, Dječaci su se natjecali u jahanju, pucanju, borbi i sl.
• U podnese na tornju je pucalo iz topa. Taj je udarac bio znak poziva na večeru. Nakon toga su svi stajali u krugu oko ikone i otaman im je čitao "Oče naš", a tek nakon toga bi oni započeli s obrokom.
Ples Hopak je ukrajinski narodni ples koji potječe iz vremena Zaporoških kozaka i smatra se nacionalnim plesom Ukrajine. Hopak kao što su i Kozacke pjesme je dio poznate ukrajinske nacionalne baštine.