Moje prijateljstvo
Moj najbolji prijatelj i ja, nismo vidjeli već dugo. Mi smo upoznali u osnovoj školi. Već 8 godina smo se upoznali. Sada on još živi u mojem rodnom gradu. On nije išao na fakultet. Već je imao svoju karijeru.
Sjećam se da smo bili prijatelji zbog puno događaja. Svi ljudi kažu muževe prijateljstvo uvijek je dugačke i jako, ja se slažem. Mi smo se svađali puno puta ali to je kao prijateljsko uvjeravanje. On uvijek mi daje puno prijateljskih savjeta, i ja mislim da to je dobro. To znači da nismo nikada odustali svoje prijateljstvo.
Sjećam se jednog velikog događaja, ja mislim da to neću zaboraviti zauvijek. Jedan dan, mi smo dogovorili da se vidimo negdje. Ipak on nije došao, nisam znao zašto. Nakon par nekoliko dana, njegova roditelj je došla u školu. Pokazala je nešto za profesor, i došla je u učionicu po stvari. I ja sam pitao gdje je on, Oni mi su rekli da on sada u bolnici zbog nesreća. Ja sam se brinuo i telefonirao . Nakon nekoliko dana, on je došao k meni. I mi je rekao cijeloj situaciji, on se smjao. Ja to ne mogu vjerovati. On mi je rekao da nije bila velika katastrofa. Ja mislim da on je jako jak, i prošla godina njegov otac je otišao zbog raka. Također on mi nije rekao. Ipak sam ga pitao kda to sam znao. I on je rekao da ne želi svi ljudi biti tužni zbog njega, i on ima mogućnosti za riješenje svih problema.
Vjerujem da mi ćemo biti prijatelji zauvijek. Samo želim da neće imati više nesreća oko njega.