Grozna navika zvana kašnjenje
Svi imaju iskustva s kašnjenjem, ili smo kasnili ili smo se načekali nekoga. Vjerojatno da većina od tih iskustava su loših, stresnih i čak napetih za obje strane. Ljudi kasne iz puno različitih razloga. Ponekad je kašnjenje neizbježno zbog okolnosti, ali najčešće su korijeni problema u ponašanju te osobe koja kasni.
Postoje ljudi koji kasne iz sebičnih razloga. Možemo ih prepoznati kad pojave pola sata kasnije s kavom u ruci. Jednom riječju, takvi ljudi se uopće ne trude zuriti. Za razliku od toga, neki ljudi se stvarno trude da ne budu kasni ali nisu uspjeli jer nisu sebi davali dovoljno vremena uključiti situacije u kojoj će propustiti tramvaj ili naići na nekoga uz put i previše s njima čavrljati.
Neki drugi ima teoriju da užurbanost modernog svijeta je opravdan razlog za kašnjenje. Nažalost ne mogu se složiti s time. Ali mogu reci da je kašnjenje u užurbanom društvu puno stresnije i stvara više nelagode nego u opuštenom društvu.
Većina ljudi u Maleziji su jako tolerantno prema kašnjenju jer nažalost Malezijci su tako poznato po kašnjenje da imamo riječ „malajsko vrijeme“. To znači da dopustimo kašnjenje do 30 minuta, a za tulume, vjenčanja itd. čak i do 60 minuta. Prema tome, obično jedemo nešto doma prije nego što krenemo na vjenčanje večeru.
Koliko se sjećam, uvijek imam problem s kašnjenjem. Bas od malih nogu. Sjećam se kako mama je vikala na mene svako jutro što sam opet kasnila za vrtić. Mislim da imam najveći problem s kašnjenjem kad sam pod stresom jer sve ne ide kako treba i uzimaju više vremena nego što sam očekivala. Zbog toga, kasnila sam na maturalni ispit, propustila sam let do Malezije i kasnila bih na svoj vjenčanje ako nije bila draga kuma koja je uvijek točna i mirna.
Za zaključak, kašnjenje je grozna navika koja stvara lošu reputaciju i može košta dosta skupa. Ja bih znala jer imam bolest kroničnog kašnjenja već godinama.