Self-medication: a trend and responsibility

 SAMOLJEČENJA

U posljednje desetljeće puno se govori o tome da su se prehrambena i farmaceutska industrija pretvorile u industrije koje manipuliraju s ljudima kako bi zaradile što veći kapital. Svaka godina industrija lijekova izbacuje na tržistu nove vrste tableta, ampula, kapi i slično bez da je njihov dugoročni učinak dobro istražen. Unatoč tome, ne samo u Hrvatskoj, nego i po cijelom svijetu trend samoliječenja postaje sve jaći. Ja mislim da je taj moderni trend dvosijekli mač. S jedne strane od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica jer se troškovi državnog proračuna za zdravstveno osiguranje građana bitno smanjuju. Manje zdravstvene tegobe se mogu brzo sanirati uz pomoć lako dostupnih OTC preparata i liječnici su manje opterečeni, pa imaju više vremena baviti se pacijentima s ozbiljnim zdravstvenim problemima, a i vrijeme čekanja termina za pregled kod liječnika je kraće. S druge strane na tržištu bez recepta se prodaju jako puno lijekova za koje nije sigurno jesu li zaista na prirodnoj bazi i kakav bi mogao biti njihov učinak, ako se uzimaju u većim količinama ili bezodgovorno. Postoji i drugi problem, o kojem se ne raspravlja, a to je moralna odgovornost lijekarnika. Ne znam kako je po svijetu, ali u Bugarskoj, naprimjer, gdje se jako puno lijekova mogu nabaviti bez liječničkog recepta, često se događa da lijekarnici prodaju čak i neke vrste antibiotika bez istog, ako je klijent dovoljno uvjerliv dok objašnjava da zna što radi i da je već koristio te antibiotike puno puta. Osim toga, smatram da ljudi nisu dovoljno educirani na koji način se koristite OTC preparate, nego se često oslanjaju na to što su čuli od prijateja ili pročitali na internetu. Moje osobno mišljenje je da samoliječenje bi moglo biti dobra stvar, no prije toga vlada i faramaceutska industrija moraju uložiti više truda i novaca u edukaciji pacijenata i detajlnjem istraživanju mogućih učinaka OTC preparata.