"Kvaliteta života starijih osoba"
UN je već 1991. proglasila međunarodni dan starih osoba, i godina 2012. je bila proglašena «Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti». Ovo su reakcije na globalni fenomen starenja svjetskog stanovništva, takozvane «godine starenja». Zbog napretka zdravstvene zaštite, ljudi uglavnom žive dulje i društvo stari. Medicinski uvjeti u najvećem dijelu svijeta danas su puno bolji nego prije petdeset godina. Na primjer, dužina očekivanog trajanja života u Hrvatskoj se je povećala od 61 godine u 1940. na cca. 74 godina danas. Istovremeno sve manje i manje djece se rađa. Ljudi žive dulje u mirovini od penzije, koji znači da država treba potrošiti više novca kojeg obično nema.
Smatram da je strah od siromašnosti najveća briga starih ljudi. Radili su cijeli život i kad konačno idu u mirovinu ne mogu držati životni standard. Fizički ili psihički nisu u stanju raditi dalje, i nemaju drugih mogućnosti zaraditi nešto. Drugi problem je da stari ljudi postaju manje mobilni kad tijelo neće više surađivati, gube vozačku dozvolu i za puno stvari trebaju pomoć.
Kvaliteta života starih osoba može se tako osigurati: Osigurati penzije i potičući cijeloživotno učenje («life long learning»), tako da isto kad ljudi više ne rade cijeli dan imaju nešto za raditi koristeći i dijeleći svoja iskustva. Smatram da će u budućnosti najveći dio starih osoba živjeti u gradovima, koji trebaju ponuditi ili još bolje osigurati mogućnost mobilnosti. Javni prijevoz treba biti rasprostranjen i lako dostupan, pločnici trebaju biti široki, da invalidska ili električna kolica mogu proći bez problema. To su veliki izazovi za gradove, ali treba početi danas.