Life abroad

Život izvan domovine

Ja mislim da je važno provesti život |boravak izvan domovine. Nakon mature 2008. godina radila sam kao konobarica za polu godinu i štedjela sam novac za putovanje po Australiju. Tamo sam živjela oko pole godine. To razdoblje je bilo moj naljepše razdoblje u životu – barem do danasnjice. Tada sam imala 19 godina i na početku putovanja sve je bilo teško. Nov kontinent, novi gradovima, novi ljudi i drugi jezik. Prije putovanja nisam govorila englesski za tri godine i početkom je bilo jako teško za mene da usudim se pričati engleski opet. Ali poslije dva tjedna nisam se bojala više i napokon taj boravak je bio nabolja priliika učenja sngleski. To je prvi dobitak života u inozemstvu: učenje ili popravak stranih jezika.

A što mislim da je važno je oblikovanje karaktere. U poloj godini sam doživjela više nego u pet godina u Njemačkoj – i loše i dobro. Kada sam bila u Čhileu ja sam upoznala obitelj u Santiagu, koja mi je jako fascinirala. Majka je Njemica i tata je Francuz, što znači djeca, sin i kćerka, oko 10 godina, su doživjeli dvije kulture i dva jezika od mala noga. Zbog posla oni su se preselili u Veliku Britniju, dakle onu su upoznali treću kulturu i treći jezik. A onda su se iselili u Čile opet zbog posla. U starosti od 20 godina ova djeca su doživjela više nego nekoliko ljudi u cijeli život. Znam da ovi stil života napete i uvijek sam malo nenavidna. Ali tko zna što se još događa...