Biti stranac u Hrvatskoj
Od kad sam došao u Hrvatsku upoznao sam puno ljubaznih ljudi. Moj život u Hrvatskoj počeo je u Dubrovniku prije dvije godine. Tada sam prvi puta doživio ljubaznost ljudi u Hrvatskoj. Moja prijateljica i ja imali smo smještaj u jednom malom mjestu pokraj Dubrovnika. Jednu večer kada smo se vraćali kući propustili smo zadnji autobus pa smo odlučili smo stopirati.
Jedan čovjek nas je poveo. Iako je vozio jako brzo u aut ruska opera koja je svirala u autu nas je smirivala. Bili smo toliko smireni da smo zaboravili novčanik i naučale u autu. To smo zhvatili tek kasnije dok smo pili vino sa obitelji koja nam je iznajmila apartman.
Naravno nismo znali ime od kak tog čovjeka pa nas je čovjek kad kojeg smo odsjeli odveo u policijsku postaju u Dubrovniku da nam pomogne naći osobu koja nas je dovela. U policiji nitko nije znao tog čovjeka pa smo mislili da su naše stvari izgubljene za uvijek zauvijek. Sljedećeg dana bili smo tužni i otišli smo u školu. Onda nas je nazvao čovjek od kojeg smo iznajmili spartman da nam kaže da su naše stvari vraćene. Što se dogodilo:
Čovjeg koji nas je vozio se vratio u selo i zvonio na svaka vrata da nas nađe. Kad je našao pravu kuću vratio je naši obitelji kad koje smo ocijej ocijeli odsjeli naš novčanik, i naočale u kojem ništa nije nedostajalo, i naočale. To je bil bio jedan od mojih prih dojmova Hrvatske.