Happiness

 Esej o sreći

Uvod: U eseju želim govoriti o sreći. Pitanja će biti: „Što je za mene sreća?“ Moje ideje: Mislim da je sreća barem izbivanje nesreće ; to je: Nije rođena u ratu, se rodila u više ili manje slobodni zemlji, odrasti u bogatoj generaciji, imati dobri roditelji, koji se trude oko djeteta, zivjeti u prijaznom okruženju. To sve su faktori, koji se ne može utjecati. Dakle, to je minimalna definicija za sreću. Sreća nije nesreća. Za tu ne se mora raditi, jer to nije moguć. Ali je više osobna sreća. Za svaku osobu je osobna sreća nešto drugačiji /raznolikan. Na primjer: Ljubav, kuća, auto, prijatelje i tako dalje i tako dalje. To svi su stvari koji se mora proraditi. Dakle, se mora raditi za sebe. To je raditi sport, ostati zdrav, biti fit/sposoban, truditi se oko socijalih kontakta, pozvati ljude, biti lijep i zabavan, izgledati dobro (uvijek najbolje), biti optimistički. Dakle, to je proširena definicija za sreću. Sreća je život ispunjen srećom. To je puno posla. Ponekad je ovai način posla lako, ponekad teško za mene. I ponekad je dovoljno čitati dobru knjigu. Zaključak: Sreća ima puno lica. Neki lica se može utjecati, neki ne (se može utjecati). Ali se mora uvijek pokušati napraviti najbolje od toga. Jedan problem osta: Neki ljudi ne mogu napraviti najbolje od toga, i to iz razloga koji nisu u svojoj ruki.