Esej: Čega ili koga ću se sjećati iz 2013. godine?
To je jedno dobro i teško pitanje. Neki stvari ne želim zaboraviti, to je sigurno. Ali koji stvari će zapravo ostati u mojem glavi?
Ovdje su neki stvari kojeg ću se sjećati (ali koji ja ranije želim zaboraviti): biti bez posla na kraju 2013. godine, razočaravajuće prijateljstvo, smrt majka boljeg prijatelja i stalne dosadne razgovore na kuhinjskom stolu u mojem stanu u Berlinu.
Srećom ima više stvari koji ne želim zaboraviti nego koji želim sačuvati zauvijek u svojem memoriji (i koji ja ću ipak zaboraviti, možda, jer ponekad imam memoriju kao riba): moje redovite posjete u rimu, putovati s alfiom kroz italiju, pogled na aetnu, raditi / imati velike doručke u poznatom veganskom restoranu sa svojim cimerima iz Berlina, prve koncerte s Ligeiom u ljeto, izlete na Beograd i Sarajevo, slaviti Novu Godinu u Bledu u sloveniji sa svojem sestrom i njezinom dečkom.
Danas napisala sam kratki esej, jer sam se sjetila tvojeg opasne. Ta je sad moja najbolja misao za novu godinu!