Hotel Zagorje
Nakon što smo izložile život autorice te sadržaj knjige, moramo istaknuti i interpretirati najvažnije aspekte u priči. Među njima su značenje obitelji, traženje smještaja, Zagreb te inozemstvo.
Prije svega, obitelj je vrlo važna za protagonistkinju. Dobro opisuje odnose i značenje obitelji u svome životu. Prije rata je cijela obitelj živjela zajedno u Vukovaru. Kada protagonistkinja govori o prošlosti, spominje samo ugodne događaje koje je doživjela zajedno s obitelji. Imala je dobre odnose sa svojom mamom, bratom, stricom, itd. ali posebno s tatom. Osjećala se sigurno. “Meni nitko ništa ne može.” (S.153).
S početkom rata je sve postalo drugačije. Morala je otići iz Vukovara samo s bratom, kasnije je bila uvijek zajedno s bratom i mamom. Godinama su njih troje živjeli zajedno u maloj sobi u Hotelu Zagorje. Bez slobode, bez vremena za sebe kada bi se mogli opustiti.
Odnos s bratom je postao prilično loš. S jedne je strane to razumljivo jer ona ima 9 godina, a on 16 godina. Taj odnos će ostati loš do trenutka kada su oboje preselili u dom, ona u đački dom, a njezin brat u studentski dom. Stoga se čini da međusobno razumijevanje raste zajedno s osjećajem slobode. U odnosu na protagonistkinju njezin brat nema puno prijatelja i ne želi ići u klubove. Drugim riječima: nije društveni tip. Nakon tri ili četiri godine u “hotelu” našao je djevojku, a protagonistkinja konstatira da je ta činjenica spasila njezinog brata. S druge strane čitatelj očekuje više razumijevanje od brata iz razloga što već dobro zna što se događa u Hrvatskoj tog vremena i u kakvoj se situaciji nalazi obitelj.
Odnos protagonistkinje s njezinom mamom je dobar na početku, ali se mijenja kroz vrijeme. Protagonistkinja raste, vidi kako se ponašaju starije djevojke, prvi se put zaljubi. Dakle, kada je u pubertetu, više se svađa sa svojom mamom, ne sluša što mama govori te ima iste probleme kao svaki tinejdžer u tim godinama. Točno u toj posebnosti leži specifičnost knjige. S jedne strane protagonistkinja ima svakodnevne probleme, s druge je strane sve drugačije od situacije ostalih s kojima ide zajedno u razred. Oni ne znaju ništa o životu u Hotelu Zagorje, o uvjetima u kojima živi protagonistkinja, kakav je osjećaj kad se ne zna što je s vlastitim ocem, ni znaju što to točno znači da je netko nestao. “Oni misle da je to rat. I svi imaju nešto reći o toj temi.” (140).
Mama protagonistkinje se čini prilično ogorčena zbog nestanka muža, traženja stana i uvjeta u hotelu. Tek u situaciji kada se očekuje velika svađa između kćeri i mame jer kći je lagala o ocjenama u školi, mama reagira totalno drugačije. Ona je shvatila koje probleme ima njezina kći. Umjesto prijekora ili kritike daje kćeri hrabrost te joj kaže da ne smije odustati jer kći vrijedi isto onoliko koliko i drugi ljudi iz Zagreba.
Uloga nestalnog tate je važna za razumijevanje knjige. Protagonistkinja uspoređuje brojne muškarce u knjizi sa svojim tatom. Također, kada opisuje svoje djetinstvo u Vukovaru govori skoro uvijek o tati. U dubini svijesti protagonistkinju muči činjenica da ne zna gdje joj je otac i da uopće ne zna kako je poginuo.
Osim obitelji traženje stana je također važan aspekt u priči. Nakon odlaska iz Vukovara obitelj nema više ništa osim jedne male sobe u „hotelu“. Tijekom priče stalno pokušavaju dobiti stan u Zagrebu, bilo koji stan, ali godinama neuspjevaju i samo gledaju kako druge obitelje iz hotela, koje imaju bolje kontakte, dobivaju stan. U tom kontekstu stan simbolizira nadu jer smatraju da će sve biti bolje kad budu imali više mjesta za sebe. Koliko im je važna selidba vidi se u brojnim pismima predsjedniku i direktoru ureda za skrbništvo koja su pisali i mama i brat. Na početku su pisma pristojna, ali na kraju postaju direktna i puna optužbi jer su razočarani i misle da uopće nitko ne čita ta pisma. Čekaju i čekaju, ali nema poboljšanja situacije. „Ništa se nije događalo i ništa se nije mjenjalo. Samo je vrijeme prolazilo.“ (92).
Nakon četiri godine u „hotelu“ obitelj konačno dobije stan u Zagrebu. „Sutra počinje novi život.“ (178). Čitatelj očekuje da je kraj knjige pozitivan te da će sve krenuti na bolje nakon što su dobili stan. Nažalost nije bilo tako. Situacija cijele obitelji ostaje teška i dalje će ostati teška jer se još uvijek neće znati što se deselio s tatom. Nije moguće zaboraviti prošlost i rat. „Noću se ustajem, često ne mogu spavati. I ja želim otići odavde, otići što dalje, na daleko mjesto gdje se neću osjećati kao da ću poljudeti.“ (188)
Obitelj želi stan isključivo u Zagrebu. Dobili bi stan na Visu, ali smatraju da moraju ostati u glavnom gradu. Ako će se tata vratiti iz rata, tražio bi ih u Zagrebu. Obitelj ima različito mišljenje o Zagrebu kao i o Zagrepčanima. Čitamo da se ljudi tamo ponašaju drugačije, govore drugačije ali poslije nekog vremena, prognanici postanu slični. Ipak nikad neće biti potpuno isti. „Nikad se nismo zaustavljali u gradskim parkovima da radimo ono što ljudi tamo rade.“ (74).
Osim toga inozemstvo ima posebnu ulogu u priči. Kada protagaonistkinja govori o stricu iz Njemačke prisjeća ga se kao dobrog čovjeka koji je uvijek donosio razne stvari iz Njemačke za cijelu obitelj u Vukovar. S početkom rata obitelj je očekivala da će stric pozvati djecu u Njemačku. Činilo se kao da je zaboravio odakle dolazi i da ga ne brine što se događa s obitelji u Hrvatskoj. Umjesto da protagonistkinja ide u Njemačku kod svog strica, putuje u Italiju gdje živi 2 tjedna kod nepoznate talijanske obitelji koja želi pomoći djeci iz Hrvatske koja su prošla rat.
Poslije tri godine stric dolazi u Hotel Zagorje da posjeti svoju obitelj. Svi su uzbuđeni prije njegovog dolaska, ali kada vide što je donio i kako govori o događajima u Vukovaru, bili su jako razočareni. Donio je stare čarape i šampone. Obitelj je očekivala korisnije stvari i više razumijevanja za njih.
Osobno mi se čini da uloga strica iz inozemstva predstavlja metaforu za sve strance i sve zemlje koje nisu stvarno pomogle tih godina, a koje su puno obećale.
Sve u svemu je knjiga Hotel Zagorje dobra knjiga iz koje se može puno doznati o ratu u Hrvatskoj, točnije rečeno o progranicima iz Vukovara. Zanimljivo je da autorica ima sličan život kao progatonistkinja u knjizi, ali se ne zna što je stvarno bilo kao u knjizi. Jednom riječju knjiga je dobro napisana i drugačija od ostale ratne književnosti.