San vječnog života
Reklame, farmaceutska industrija te časopisi nam svaki dan objašnjavaju što moramo jesti, koje lijekove moramo piti, koji je sport najbolji za nas, itd. Sve to čitamo i radimo da živimo zdravo i na kraju dulje. Imamo želju za ispunjenim životom, pogotovo kada ćemo biti u mirovini. Činjenica je da ljudi danas žive dulje nego prije, posebno u zapadnim zemljama.
Taj razvoj također znači da ima sve više starih ljudi na svijetu. Istovremeno nema dovoljno djece koja bi mogla uravnotežiti dobnu strukturu stanovništva. Očigledno je da se mirovinski sustav mijenja. Nije realna predodžba da mali broj ljudi koji radi plati za sve umirovljenike. Budućnost više izgleda tako da ćemo morati osobno štedjeti dok radimo s ciljem da ne postanemo siromašni u starosti.
Nemam jasan stav o tome. S jedne strane i ja hoću dugo živjeti, hoću biti zdrava aktivna osoba kad imam 80 godina. S druge strane znam da postoji mogućnost bolesti i kad jedem samo zdravu hranu i kad se bavim sportom. Čovjek ili ima sreće ili nema. Ne želim biti preambiciozna, prezdrava ali bez osmijeha sada, samo da živim dulje kasnije. Po mojem mišljenju postoji opasnost da ljudi u zapadnim zemljama žive prezdravo zaboravljajući biti zadovoljni i znati u kakvoj se dobroj situaciji nalaze. Činjenica je da ljudi u zapadnim zemljama žive dulje od ljudi u zemljama trećeg svijeta. Uvjeti života su mnogo bolji kod nas. Država može često pomoći, na primjer kada je čovjek izgubio posao. Situacija je drugačija u zemljama gdje nema dosta hrane ili gdje je rat. Ljudi iz tih zemalja dolaze u Europu u nadi da će dobiti "normalan" život sada, a ne kada imaju 70 godina jer statistika kaže da nikada neće imati više od 50 godina (ili manje).
Naše društvo mora biti svjesnije svoje sreće. Nije toliko važno kako ćemo izgledati za 40 godina. Nije ni toliko važno da živimo sada predisciplinirano samo da živimo jednu godinu dulje. Ponekad bi bilo bolje da sada jedemo čokoladu i da budemo sada sretni nego da radimo sve da budimo sretni za 40 godina.