Everyday life

 „Svakodnevnica“

Svakodnevnica je to, čime baratamo svaki dan i kojoj rijetko možemo izbjeći. U Njemačkoj ljudi opčenito obično rade ili od osam do 17 sati, ili od devet do 18 sati, što znaći da dođu kući između 18 i 19 sati, što je dosta kasno. Ako se nema djece, može se još večerati i možda pogledati dnevnik ili pročitati nekoliko stranica u jednoj nekoj knjizi. No nema baš previše vremena baviti se hobijima poput sporta. Neki ljudi odu nakon posla još u teretanu da bi kompezirali svoj stres, ali onda se ima manje vremena za ostale stvari. Kada su djeca u pitanju, to se sve još zakomplicira. Roditelji ujutro doručkuju s djecom i spremaju ih za školu ili vrtić pa ih odvedu tamo. Sljedeći put ih često tek vide navečer kada se vrate s posla. Dok roditelji rade, mala djeca su u vrtiću koji rade često do poslijepodne ili čak do 18 sati, tako da je objim roditeljima omogućeno da rade. Tako je barem predviđeno, no većina se majki s malom djecom ipak se odlući samo raditi samo djelomićno, recimo 60% da bi mogle provoditi vremena s djecom i sudjelovati u njihovom odgajanju. Vikend je onda često rezerviran iskljućivo za obitelj. Skoro svi dućani su zatvoreni tako da se nastoji provesti što više vremena zajedno. Kad je dobro vrijeme obitelji idu na izlet poput planinarenje, šetnje, vožnje biciklom i slično. Čini mi se da su ljudi nekoć prije ranije počeli raditi pa su se i ranije vratili s posla. Tome su se prilagodili dućani koji su produžila u zadnjih godina svoje radno vrijeme, tako da bi omogućili drugima da obave svoje kupovine još nakon posla iako su se i vrtići prilagodili promjenama u društvu. Dok su majke prije bile domaćice i većina nij njih nije radila, to se danas dosta promijenilo. Prije su majke mogle doći u podne po dijete iz vrtića, međutim žene u današnje vrijeme rade i imaju svoje karijere tako da ima sve više vrtića koji rade do popodnevnih sati. Nedjelje su se u tom smislu promijenile, da sve manje ljudi ide u crv crkvu. Kada se uspoređuje njemačku svakodnevnicu s hrvatskom svakodnevnicom vidi se puno sličnosti. U Hrvatskoj ljudi također rade do navečer i zajedničko vrijeme se koncentrira na vikend. Što se tiće nedjelje postoji jedna razlika: šopingcentri su otvoreni, tako da puno ljudi može obavljati svoje kupovine i vikendom. S druge strane se tako gubi kvalitetno iskorišteno zajedničko vrijeme. Najveću razliku primječujem kada su kave u pitanju. Dok je u Hrvatskoj najnormalnije da se ljudi, čak više puta dnevno, dogovaraju za kave, to u Njemačkoj još nije ušlo toliko u svakodnevnicu. Često se to čak smatra gubljenjem novaca i vremena. Ipak, čini mi se da se to polako počelo mijenjati u Njemačkoj, tako da se u međuvremenu češto češće vidi mlade studente kako odlaze s jedne kave na drugu. Moguće je da nas u našim zemljama očekuju slićni koncepti kao što ih već možemo promatrati u Americi. U Velikim poduzećima bio bi integrirani dječji vrtić, samoposluga, teretana i slične stvari. Znači, pokušava se spojiti što više radno mijesto s privatnim životom. No nisam sigurna da li je to dobro ili da li bi možda ipak trebalo razdvojiti poslovni život od privatnoga. Budući da je i distanca daljina distanca koji put potrebna da bismo mogli smiriti živce i razmisliti i o nekim drugim stvarima.