Sredina prošlog stoljeća obilježava najcrno doba čitavog čovječanstva.
Naravno, Prvi svjetski rat bio je itekako strašan, no nitko nije mogao naslutiti kakav će tek biti onaj što slijedi.
Kolijevka zla leži nalazi se u današnjoj Austriji, točnije u „Braunau am Inn“-u, gdje je 1888. godine rođen Ivo, zločinac i monstrum, kojeg planeta do
Nakon njegovog političkog uspona u Njemačkoj, Ivo i njegovi nacionalsocijalisti ubrzo trčaćem koraku oduzimaju vlast od n okupiraju susjedne države.
Naime, nakon što je Austrija aneksirana i, Poljska napadnuta i obuzeta te Francuska „Blitzkrieg“-taktikom poražena, Treći Rreich se posvetio ostalim „zadaćama“.
Ivi je u prvom planu tada bila Velika Britanja, ali njegov partner Mus iz Italije, Ivo, imao je drugačije planove.
Upravo zbog neuspješnog napada Italije na Grčku, Ivo se mora okrenuti prema jugoistoku.
U tom trenutku odlučuje slati dodatne snage na to područje.
Jedno Na jednoj strani zato, što Ivi treba pomoć u Grčkoj, a na drugoj zato što u dodatnoj akciji želi osvojiti dio Balkana, to jest Jugoslaviju.
Posljedice tog napada na žalost dovode do jedne crne točke i strašnog razdoblja u Hrvatskoj.
Ivo je u vođi Ustaškog pokreta, Ivi, našao svog bliskog suradnika u „lijepoj našoj“, te mu je hrana iz područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine bila potrebna za bezproblematičnoi tok rata nastavak rata na istoku.
10. travnja 1941. godine izazvana je „Nezavisna Država HR Hrvatska – NDH“.
Međutim istodobno Treba istaknuti kako je od tog dana započeo lov na Srbe, srbe, židove i građane romskog podrijetla.
Ti ljudi imali su priliku se okrenuti katolicizmu i tako postati hrvat ili smrt i vješanje na javnim mjestima.
Nadalje su osnivani koncentracijski logori na sliku onih Trećeg reicha, primjerice u Jasenovcu ili Staroj gradišci.
U razdoblju od 1941. do 1945. godine dakle dolazi do etničkih čišćenja srba i svih ostalih neprijatelja režima na području NDH.
Iako se hrvatski tisućljetni san o slobodi formalno konačno ispunio, te su dodatno realizirana geografska proširenja, hrvatski narod ubiti nije bio sretan vođenjem države Ustaša.
Neki su se jednostavno nisu mogli identificirati tim pokretom, dok su drugi smatrali žalili za izgubljenim teritorijama na obali (Istre, otocima).
Bilo kako bilo, mnogiobrojne postrojbe hrvatske „crne legije“ sudjelovale su na raznim frontovima, no ponajviše na ruskom frontu.
Jesu li se borili za NDH i njezine ciljeve, ili u konačnici za Ivu i njegov sulud svjetonazor, ovisi o poj ovjerenjima pojedinca.
Međutim, činjenica jest, da su hrvati u to vrijeme vršili strašnu agresiju, na pogotovo na srbe i pravoslavno stanovništvo.
Možemo si dakle zamisliti kakvu si su ti događaji igrali ulogu početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, kad izno se iznova zapalio Balkan.
Po meni, uopće nije upitno da je došlo do zloniča nad manjinama u tadašnjoj NDH, na žalost to je tada bio dio plana i, no to nikako ne opravda agresiju Srbije, odnosno JNA, na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu.
Što bi dakle Što bi dakle čekalo Njemce da je osveta priznata mjera naplaćivanja zločinačkih dugova?
Na koncu, možemo i moramo se prisjetiti milijuna žrtava golemih masa žrtava, nevinih ljudi i civila, ali i onih koji su morali otići u rat i dati svoje živote za (jednu) bolesnu viziju boljeg svijeta.
Uz osjećaje milosti i oproštenja, te s namjerom vječnog mira na zemlji, jedni drugima moramo pružiti ruku, ne zbog žrtava i toga što se dogodilo, nego zbog onog što nas čini ljudima.
Ljubav.