Media

 3B, Mediji

Utjecaj medija u današnje doba ne predstavlja samo moć istih o manipuliranju misli građana republike, već i tragičnu činjenicu da istaknuti cilj nikako nije prikazanje prave istine događaja, nego senzacionalizam i profit. Posljedica toga je grijeh- laž.

Pitam se kada je to počelo, ta nadasve nerealna priča o gubitku čovjekove čestitosti i pravednosti jednoga prema drugome. Kada smo se to odlučili lagati jedni drugima, iako dobro znamo da ono što kažemo ne obuhvaća ni trunkicu istine? A sve to u ime zanimljivije priče i senzacionalnog sadržaja. Prije nekoliko tjedana, sjedeći u fotelji sa laptopom u krilu, naišao sam na snimak razgovora Mile Jastreba Dedakovića i pokojnog prvog predsjednika Republike Hrvatske Franja Tuđmana. Tih se pet ulaganih minuta doista isplate, jer ono što se dogodilo zaista je dobar i jasan primjer tome, kako mediji prikazuju samo ono što njima, ili političkoj stranki koja je u tom trenutku na vlasti, ide u korist. Radi se o razgovoru na telefonu, a događa se tokom rata. Dedaković, koji je tada stožerni brigadir Hrvatske vojske, uzvrati poziv predsjedniku koji ga je već prije nekoliko dana zvao da se riješi problem o evakuiranju ranjenika iz područja. HRT, međutim izostavlja više govornih pasaža i svjesno manipulira sadržajem tako da u njihovom priopćenju ispada kao da predsjednik nije ni htio pričati sa Dedakovićem. Prikazan dio razgovora je dakle, u potpunosti izvučen iz konteksta i nitko, tko je razgovor jednom čuo u cijelosti ne može tvrditi da dio prikazan na HRT-u nije svjesno manipuliran.

Istina je, iako je trajalo svoje vrijeme, pokucala na vrata i pojavio se potpun snimak u javnosti. Svi smo mi svjesni toga da se medijima ne može slijepo vjerovati, ali je li nam jasno kolike su mogućne poslijedice ? Bi li mediji uopće stali manipulirati kad bi se radilo o veoma ozbiljnim pitanjima, i kada nam uopće prikazuju izvornu istinu ? Dapače, prikazuju nam li je uopće ?