Dobar dan, dobar den.
Guten Morgen, Buon giorno ili ipak good morning?
Globalizacija, širenje gradova i nestanak granica, onih kulturnih.
To su pojmovi koji opisuju razdoblje u kojem živimo.
Nikad nije li u povijest čovječanstva nije bilo tako lako pretvoriti granice zemalja to jest, otići
Pa tako Nadalje nazvano isto tako Čovjek se, dakle, današnjih dana mora nositi posljedicama globalizacije
Jedna od njih svakako obilježava svakodnevan život, pogotovo u većim gradovim, a to jest fenomen širenja jezika.
Ljudi iz svih krajeva svijeta dolaze živjeti u ekonomske velike gradove, neki e pola za pos neki zbog poslovnih razloga, neki zbog političkih, te neki ponekad čak trbuhom za kruhom.
No, svima je njima je nešto zajedničko, sa sobom „donose“ svoj materinjski jezik.
Bez obzira na to da se strani jezici mogu naučiti i svladati ipak neće postati onolikom dijelom kulturološkog identiteta kao što to bude materinski jezik.
On nas definira; svrsta u je jezično, on a nerijetko i u nacionalnu zajednicu.
U većini zemalja diljem svijeta, pripadost jezična pripadnost ne predstavlja prevelika nema prevelik značaj.
No, postoji jedno područje, gdje ona znači itekako mnogo.
Priča Riječ je o zemljama „Balkanskog lonca“.
S obzirom na povijest i događaje u ne baš davnoj, na tom području i dakako treba paziti na odabir adekvatne riječi.
Dakle, u Beogradu nećete pozdravljati ljude sa „bok“ a u Zag Zag Zagrebu ne sa „gde si, bre?“.
Iako je riječ o manje više istom jeziku, iako se Srbin, Bosanac i Hrvat bez ikakvih problema mogu razumjeti, krivo odabrane riječi još uvijek mogu izazvati tenzije.
Mnogi se sigurno pitaju, „zašto“?
Kome to koristi?
To su, međutim, retorička pitanja.
jezici jesu, bez ikakvih dvojbi, dio identiteta, no da ovakve situacije kao što je jedino nas je dovela politika.
Kriva politika.
Kako nacionalnom etničkom pripadnošću, mnogi bježe u
Kod naših „dijasporaca“ primjećuje se sljedeći jezični fenomen, dakle onaj „utjecaja materinskog jezika“.
Dok mladi ljudi općenito vrlo brzo svladavaju jezik „novog doma“ starijima to predstavlja često se ogromne prepreke.
Red riječi, intonacija, , izgovor i ostalo, toliko su upećeni u njima, da većina njih na žalost govori ima velikih poteškoča s uporabom novog vlastitog jezika.
Izvan toga može se primjetiti da na jezik druge domovine.
Eksperti u takvim slučajevima vde govorili o asimilaciji, no, ja bih se od toga volio udaljiti na korak, dva.
Kao Hrvat koji je odrastao izvan države svoje domovine smatram da je, naravno, iznimno bitno svladati jezik države u kojoj živite.
Međutim treba istaknuti bitnost da je Čile također bitno, ako ne i još bitnije, njegovali jezik svoj materinski jezik i koltorn kulturn.
U mlađim vam se godinama možda čini da Zašto?
Zato što vam mogu reći da ćete prije ili poslije, u kojoj god državi izvan živjeli, imati potrebu za potvrdu ili potvrdu pripadnosti naići problem, za koji mi slutim da su ga svi „dijasporci“ doživjeli ili ga tek hoće.
Vi ste dakle „stranac“ za ljude u državi u kojoj
Jezik, kao dio
(* vama Kao dijasporcima)