Our language

Jezik – ključ koji otvara sva vrata

S obzirom na to da živimo u svijetu u kojem je globalizacije neizbježna, primjetna, i najbitnije – prisutna, stara izreka „Koliko jezika govoriš – toliko ljudi vrijediš" dobija važnost. Učenje jezika predstavlja ulaganje u sebe, što će nekada sigurno naći svoju primjena. Vrijeme 21. stoljeća je vrijeme u kojem se podrazumijeva da čovjek pored materinskog jezika koristi najmanje još jedan jezik, sve više je popularno biti poliglot. Postoji velik broj ljudi koji smatra da ne poznaju ni jedan drugi jezik pored svog materinskog. Ali zapravo, mnogi od njih nisu svjesni da poznaju, naravno samo do nekog određenog nivoa, neki drugi jezik. Sve je to posljedica te globalizacije, gdje su nam na televiziji, internetu ili u novinama servirano različite informacije i programi na nekom stranom jeziku. Mnogi podcijenjuju vrijednost učenja stranih jezika, što se najčešće vidi u slabije razvijenim državama. Europa već godinama daje poticaj mladim ljudima za dobrobit usavršavanja višejezičnosti, što znatno poboljšava suradnju u društvenim, ekonomskim i kulturnim područjima. Ishodi pojedinih projekata pokazuju da učenici i studenti u Europi najbolje poznaju engleski, a zatim dolaze još njemački, francuski, španjolski i ruski jezik. Kada izbliza pogledamo način života ljudi koji gvore dva ili više jezika, vidjet ćemo da su oni u mnogo većoj prednosti od ovih koji govore samo jedan jezik. Prednosti se uglavnom ogledaju u zapošljavanju mladih ljudi u mnogim zemljama Europe. Jedan od najboljih programa pri rješavanju problema jednojezičnosti je razmjena studenata koja je sve više aktualna u svim europskim državama. U biti višejezičnost predstavlja kulturno obogaćivanje društva, što bismo mogli opet opisati jednom izrekom koja glasi: Jezik je ključ koji otvara sva vrata. U Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, koristio se, takozvan srpskohrvatski jezik. Nakon raspada Jugoslavije raspao se i jezik koji je bio do tada korišten. Tako su nastali dva jezika – srpski i hrvatski. U međuvremenu su se između njih pojavili i bosanski i crnogorski. Nacionalna manjina ima pravo na priznavanje ravnopravnog jezika, upotrebu svog jezika i pisma. Tako sada na putokazima, kutijama cigareta, u novinama itd. nalazimo na iste natpise napisane dva ili tri puta. Tri jezika, koji isto zvuče. Postoje određene razlike u pojedinim riječima, ali neizbježna je činjenica da se svi jako dobro razumiju. Ali politika ovih zemalja zahtijeva na višejezičnosti, iakoj lingvistički gledano to nisu različiti jezici, već različiti standardi istog jezika. To može biti zbunjujuće, ali nitko može određenoj nacionalnoj manjinu zabraniti pravo svog identiteta. Iako se apsolutno slažem s tom tezom da je materinski jezik velik i značajan dio naših identiteta i da to treba čuvati, s druge strane mislim da treba i poštovati i prihvatiti jezik to te države u kojoj živim. jako mi je žalosno gledati to mržnje zbog toga i koje postoji u nekim područjima, pogotovo što se tiče hrvatskoga i srpskoga jezika. Jezična Situacija se može usporediti sa situacijom u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Zapravo svi pričamo njemački, ali prihvaćeno je da svaka zemlja ima svoju variantu njemačkoga. Ljudi tu u Hrvatskoj i u Srbiji trebaju još doći do zaključka da je u redu biti malo drugačiji (naravno znam da je situacija tu ima veze s ratom, ali ipak). Po mom mišljenju jako je lijepo kad je zemlja bogata drugih kultura i jezika. Na svijetu postoje 7000 jezika i velika je šteta zadovoljiti se poznavanjem samo jednog. Prilike za naučiti jezik danas su veće nego ikad, i to treba iskoristiti.