Religija
Iako sam krštena, primila sam krizmu i pričest, iako u svim svojim dokumentima piše da sam rimokatolkinja te sam pohađala privatnu katoličku školu (to od početka osnovne škole do mature), moj je stav prema crkve i religije jako nesiguran i nejasan. Ne mogu Bogu pjevati hvalospjeve, a ne znam molitve napamet, osim Očenaša. Niti nisam dugo bila u crkvi, ni za Božić ni za Uskrs. Ne mogu se ni sjetiti kad sam se p zadnji put pomolila. No, usprkos tome ne mogu i ne želim crkvi, religiji ili Bogu okrenuti leđa. Ali točno to je jedan veliki problem u današnjem društvu. Sve više ljudi se odlučuje da za život bez religije i crkve. A U Austriji kat je katolička crkva prošle godine izgubila više od 55 000 članova, ali ne samo prošle godine. Svake godine gubi više, to je jedan kontinualan proces, moglo bi se reći da je čak i prirodan. I to svugdje na svijetu, odnosno u katoličkim zemljama, jer za druge ne mogu govoriti. Pogotovo mlađa generacija koja je možda odrasla kao ja, s katoličkim vrijednostima, valjda ne shvaća da crkva ima ipak ima jednu jako važnu ulogu, i to dan-danas. Zamislite si život bez vjere ili religije... Po meni nezamislit. Općenito svijet bez crkvenih institucija. Ipak (katolička) crkva pruži ljudima koji su u teškim situacijama pomoć s bezbrojnim humanitarnim ustanovima i akcijama poput Caritasa. Osim toga ljudima to treba da mogu vjerovati u nešto veće, u to da sve nije tako crno kako se ponekad čini, u teškim vremenima kao danas.
Iako smatram da je vjera općenito puno više važnija od religije, mislim da bi nam društvo bilo bolje i iskrenije, ako mi bismo više poštovali crkvene zakone, govorim pogotovo za političare. Posebno naša današnja politika treba poštovati katoličke zakone. Da su svi svjesni katoličkih vrijednosti, ne bi nam valjda više ukrali novac te bi se smanjila brojka o korupcijama. Nemojte mie sad krivo shvatiti, apsolutno sam protiv da bi se odnosi između politike i religije mij previše miješali, jer politika je politika te religija je religija, o i to je dobro kako je, ali ne sigurno nam ne bi štetilo da počinjemo živjeti po katoličkim vrijednostima, barem malo. Osim toga i mislim da bi vjeronauk trebao biti dio školske nastave, zato što je religija ipak jedan veliki i važan dio našeg društva.
Bez obzira na to je isto bitno da smo i kritični prema crkvi i religiji te da slijepo ne vjerujemo sve što recimo piše u Bibliji ili u sve ono što je ikad rekao ijedan Papa ili u ono što nalažu biskupi. Smatram kad čovjek može naći jedan način, čim može izvršiti kombinaciju među vjerom, religijom i današnjem svijetom, onda je to, barem po meni, valjda najljepši način života – živjeti u skladu s Bogom, sa sobom i suvremenim društvom.