The art I love

Umjetnost koju volim Umjetnost koju najviše volim najčešće su umjetnost književnosti. Smatram da na drugim tpama umjetnosti(kao u arhitekturu ili izlozbama u muzejama) može se vidjeti ljepotu i dubinu. A za mene trazim ih u književnosti. Počeo je prvi put ja sam naučila jednog shakespeareog predstava koji se zove „d Mid summer night's dream“. Bilo mi je prvo iskustvo u koju bih mogla priznavati plodnost engleskog jezika, i da bih dobila razumanje kako riječi mogu biti bolje za mene slikati javne predodžbe nego slikar. Poslije čitanje predstavu, mi isto ju igrali za roditelje u školi kao godišnja dijece predstavu neseg djece kazalište. Interesantno mi je bilo – i danas – kako značenje riječi mogu promijeniti u kazalištim kontekstu u usporedbi s kontekstim čitanje – naročito s drugim glumcima i režiserima. Ja nađem da više volim više čitati umjetnosti književnosti sama – da bude bilo predstave, poeziju ili romane – jer ja bolje bih mogla identificirati se u tekstu ili tražiti neki osobni žnaćenje što mi je posebno. Ako ne bih mogla naći mjesto u koju spadati u životu ili nekoga mi razumjeti, cijeli vrijema ili nađem u književnosti. Nisam nikada ih našla u drugim umjetnosti(ma?) kao kiparstvo ili arhitektura, a to ne znači da ih odbacim ili da neću se baviti u tim umjetničkim stilovima jer mogu procijeniti zašto drugi ih vole. Uglavnom ja ne ih raz razumjem u njihovom konceptu. To je zato što ne mogu naći osobni znaćenje u njim, koji mi je poemu umjetnost, i na kraju zašto književnost mi je najbolje.