Putovanje
Tvrdnja da je putovanje najbolji oblik zaborava je, na prvi pogled, neobična, jer putovanje često stvara sjećanja, i izskustva koja, iz dobrog ili iz lošeg razloga, zauvijek ostaju u sjećanju. A, ipak postoji mogućnost da netko putuje jer želi pobječi, bar na kratko vrijeme, iz svakodnevnog života i da možda zaboravi probleme i muke iako bi toaj zaborav trajalo jako kratko.
Ona tvrdnja koja izjednačuje putovanje sa samim životom je logičnija i možda je najbolji metafor za život. Neko putovanje, kao i sami život nekog čovjeka, ima svoje karakteristike, uspijehe, drame, i izaziva važne emocije i reakcije. Svako putovanje, kao i svaki život, je jedinstven.
U čovjekovom životu putovanje može biti nešto što je neizbježno – jednostavno iz neke potrebe ljudi diljem svjeta napuštaju svoja mjesta, svoje gradove, svoje zemlje, da idu na privremeni put – poslovni čovjek koji putuje na važan sastanak, ili onaj koji ide u svoje rodno mjesto na neki lijep, ili čak tužan, događaj. Putovanje može biti jedno sredstvo, jedaini način da koji povezuje čovjeka s određeniom desteinacijom. U ovakvim slučajevima to putovanje neće uveliko oblikovati živote, jer je taj krajni cilj bio važniji od samog putovanja.
Putovanje može imati puno važniju i značajniju ulogu u čoje čovjekovom životu. Može ispuniti želje jer pruža mogućnost da se vidi, kuša, osjeti s raznovrsnu ljepotu u svijetu, ta mjesta koja su možda bila poznata nekome u slicima ili na telezi televizoru, mogu jednog dana biti stvarnost jer većina ljudi imaju barem jednu destinaciju ili jedan grad u svjetu u kojem nikad nisu bili ali ih iz nekog razloga zanima i privuće. Putovanje može promjeniti živote i ljude, promjeniti njihova mišljenja i očekivanja. Zbog putovanja netko može vidjeti ili doživjeti nešto što ne bi nikada u svakodnevnom životu. Takva su iskustva ipak ona koja će najčešće oblikuju i utjecaju na živote.
Kao vrsta putovanja, kratko turističko putovanje je naj jednostavnijia i običnijia vrsta i to je vjerojatno ljudima naj češčći oblik putovanja. Netko sebi bira destinaciju za posjetiti i doživljava taj novi grad ili no tu novu zemlju kao turist.
Putovanje isto znači lutati i istraživati, gdje kada se putuje radi samog putovanja. Ovo je putovanje bez plana i bez rasporeda jer se putuje radi vrlastitih želja, koja su nepredvidljiva. Znatiželja vodi, pokrene i vodi ovakvo ovakvo putovanje i putovanja bez određenog cilja, u smislu odredišta, može stvarati ljudi koji su vječni putnici koji ne pripadaju jednoj zemlji nego pripadaju cijelj cijelom svijetu.
Prema Tinu Ujeviću, valja putovati, bez obzira na sve teškoče u životu. Putovanje je njemu valjda bilo sastavni dio života svat svakog čovjeka. U Preradovićevoj pjesmi 'Putnik', putovanje je prikazano kao jedan jako bolan i mučan naćin da čovjek svati da ipak pripada tamo gdje je počeo i da nikakvo putovanje, nikakva promjena nećue mu pružiti ono što već ima doma. Jer, za putnika u ovoj pjesmi, dok putuješ možeš jedino biti stranac i tuđi čovjek koji neje nepoželjan i sam gdje god stigne. U nekim filmovima, kao 'filmovi ceste' to strano i nepoznato privlaći likove, jer pru takvo putovanje u nepoznato pruži mogućnost za promjenu od dosade. U ovim filmovima putovanje je izražaj nade da nešto bolje postoji, i da nešto novo i vrijednije se može vidjeti i naučiti ako napustiš ono što ti je poznato, udobno i sigurno.